Papa Franjo odobrio objavljivanje dekreta o herojskim krjepostima fra Placida Cortesea
Sveti Otac Franjo ovlastio je u ponedjeljak 30. kolovoza Kongregaciju za proglašenje blaženih i svetih da objavi dekrete o herojskim krjepostima troje službenika Božjih među kojima i rođenog Cresanina, mučenika, fra Placida Cortesea, OFM Conv., objavio je Tiskovni ured Svete Stolice.
Papa Franjo odobrio je objavljivanje dekreta tijekom audijencije u koju je primio pročelnika Kongregacije za proglašenje blaženih i svetih, kardinala Marcella Semerara. Tako će se fra Placido Cortese odsad zvati časnim slugom Božjim. Sljedeći korak postupka jest njegova beatifikacija.
Osim za fra Placida, Sveti Otac odobrio je objavljivanje dekreta i za talijansku laikinju i majku Mariju Cristinu Cella Mocellin (Cinisello Balsamo, 18. kolovoza 1969. – Bassano del Grappa, 22. listopada 1995.) te talijansku laikinju Enricu Beltrame Quattrocchi (Rim, 6. travnja 1914. – 16. lipnja 2012.).
ŽIVOTOPIS FRA PLACIDA CORTESEA
Fra Placido Cortese rođen je 7. ožujka 1907. u Cresu (tadašnja Austro-Ugarska), a ubijen je 3. studenoga 1944. u Trstu. Na krštenju je dobio ime Nikola. Nakon što je pristupio redu franjevaca konventualaca, veći dio života proveo je u Italiji, osobito u bazilici sv. Antuna u Padovi. Uhićen je, mučen i ubijen kao žrtva nacizma, slično kao i sv. Maksimilijan Marija Kolbe te mnogi drugi svećenici i redovnici. Zbog toga i drugih sličnosti sa sv. Maksimilijanom naziva ga se i Creskim Kolbeom.
Uz redovite svećeničke obveze i dužnosti sedam godina upravljao je mjesečnikom 'Messaggero di sant’Antonio' ('Glasnik sv. Antuna'), povećavši mu nakladu s 300 000 na 800 000 primjeraka mjesečno, bez obzira na to što se u to vrijeme odvijao Drugi svjetski rat. Fra Placido je osnovao i provincijsku tiskaru da bi olakšao izdavaštvo i još više ga proširio. Napisao je brojne članke, pisma i propovijedi, a često je i fotografirao.
Ostao je uvijek povezan sa svojom domovinom, osobito sa članovima obitelji, sestrom i rodbinom u rodnomu Cresu. Blag, jednostavan i osjetljiv za potrebe bližnjih, uskoro je postao idealna osoba za pomoć izbjeglicama, prognanicima, interniranim i zatvorenim osobama na području Veneta. S mrežom suradnika organizirao je i pomagao u spašavanju prognanih Hrvata, Slovenaca, Čeha, Slovaka, Židova, zarobljenih savezničkih pilota i drugih osoba kojima je bila potrebna pomoć u bijegu pred nacističkim progonom.
Dana 13. listopada 1944. dvojica prijatelja i suradnika izdala su ga i predala nacistima. Od tada mu se izgubio svaki trag. Tek poslije nekoliko desetljeća istraživanja otkriveno je da je odveden u Trst u sjedište Gestapa. Bio je povrgnut ispitivanju i okrutnom mučenju da bi otkrio svoje suradnike. Prema svjedočenju onih koji su ga vidjeli u Trstu, mučitelji su mu iskopali oči i odrezali jezik ubivši ga mučenjem prvih dana studenoga, u njegovoj 37. godini života. Tijelo mu je vjerojatno spaljeno u obližnjem krematoriju.
O fra Placidu na hrvatskom jeziku objavljena je knjiga Creski Kolbe autora fra Ljudevita Anotna Maračića u izdanju Veritasa.
(Izvor životopisa: Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca)
