Papa Franjo: 'Svi imamo uši, ali mnogo puta ne uspijevamo slušati'
Na nedjeljnom Angelusu papa Franjo je kazao da u nama 'postoji unutarnja gluhoća za koju danas možemo zatražiti od Isusa da ju dotakne i ozdravi'.
Nedjeljni nagovor pape Franje uz molitvu Angelus.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Evanđelje današnje liturgije stavlja pred nas Isusa koji liječi gluhonijemu osobu. U priči je upečatljiv način na koji Gospodin čini ovaj čudesni znak: odvodi gluhonijemog na stranu, stavlja mu prste u uši i dodiruje mu jezik slinom, zatim pogleda prema nebu, uzdahne i kaže: 'Effatà', to će reći: 'Otvori se!' (usp. Mk 7, 33-34). U drugim ozdravljenjima, za jednako ozbiljne bolesti, poput oduzetosti ili gube, Isus ne čini mnogo gesta. Zašto sada sve to čini, unatoč tomu što je od Njega zatraženo samo da položi ruku na bolesnu osobu (usp. r. 32)? Možda zato što stanje te osobe ima posebnu simboličku vrijednost i ima što reći svima nama. O čemu se radi? O gluhoći. Taj čovjek nije mogao govoriti jer nije mogao čuti. Zapravo, Isus, da bi izliječio uzrok njegove bolesti, najprije mu stavlja prste u uši.
Svi imamo uši, ali mnogo puta ne uspijevamo slušati. Postoji unutarnja gluhoća za koju danas možemo zatražiti od Isusa da ju dotakne i ozdravi. Gora je od fizičke, to je gluhoća srca. Užurbani, s tisuću stvari koje treba reći i učiniti, ne nalazimo vremena da zastanemo i saslušamo one koji nam govore. Riskiramo da postanemo otporni na sve i ne dajemo prostora onima koje treba saslušati: tu mislim na djecu, mlade, starije osobe, brojne kojima riječi i propovijedi nisu toliko potrebne, već trebaju da ih se sasluša. Zapitajmo se: kakvo je moje slušanje?
Dopuštam li da me dotiču životi ljudi, znadem li posvetiti vrijeme onima oko sebe? Razmislimo o obiteljskom životu: koliko se puta govori a da prije ne saslušamo, ponavljajući uvijek isto! Nesposobni slušati, uvijek govorimo iste stvari. Ponovno rađanje dijaloga često se ne prenosi riječima, već šutnjom, tišinom, neuvredljivošću, ponovnim strpljenjem u slušanju drugoga, o njegovim težinama, o onome što nosi u sebi. Ozdravljenje srca počinje slušanjem.
Isto je i s Gospodinom. U redu je da ga preplavimo molitvama i molbama, ali bolje je da ga najprije saslušamo. Isus to pita. U Evanđelju, kad ga pitaju koja je prva zapovijed, odgovara: 'Slušaj, Izraele!' Zatim dodaje: 'Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, […] i svoga bližnjega kao sebe samoga.' (Mk 12,28-31). Ali, prije svega, kaže: 'Slušaj'. Sjetimo li se slušati Gospodina? Kršćani smo, ali možda među tisućama riječi koje čujemo svaki dan ne nalazimo nekoliko sekundi da u nama odjekne nekoliko riječi Evanđelja. Isus je Riječ: ako ne zastanemo i ne poslušamo ga, On prolazi dalje. Sveti Augustin je govorio: 'Bojim se Gospodina koji prolazi'.
Ali, ako posvetimo vrijeme Evanđelju, otkrit ćemo tajnu svog duhovnog zdravlja. Evo lijeka: svaki dan malo šutnje i slušanja, nekoliko beskorisnih riječi manje i nekoliko riječi Božjih više. Imajmo uvijek Evanđelje u džepu. Poslušajmo i danas, kao i na dan krštenja, Isusovu riječ upućenu nama: 'Effatà, otvori se!' Isuse, želim se otvoriti Tvojoj riječi, otvoriti se slušanju. Izliječi moje srce od zatvorenosti, užurbanosti i nestrpljenja.
Neka nam Djevica Marija, otvorena slušanju Riječi, koja je u Njoj postala tijelom, pomogne svakog dana slušati Njezina Sina u Evanđelju i našu braću i sestre s poniznim, strpljivim i pažljivim srcem.
