Papa Franjo: "Svi smo primili istoga Duha i to je temelj našeg ekumenskog puta"

Isus dolazi u kuću svojih prijatelja, Marte i Marije, kada je njihov brat Lazar već četiri dana mrtav. Čini se da je sada svaka nada izgubljena, do te mjere da Martine prve riječi izražavaju njezinu bol zajedno sa žaljenjem što je Isus zakasnio: "Gospodine, da si ti bio ovdje, brat moj ne bi umro" (Iv 11,21).

U isto vrijeme, međutim, Isusov dolazak oživljuje nadu u Martinu srcu i vodi ju do ispovijesti vjere: "Ali već sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.“ (r. 22). A Isus joj naviješta uskrsnuće od mrtvih ne samo kao događaj koji će se dogoditi na kraju vremena, nego kao nešto što se već događa u sadašnjosti, jer On sam je uskrsnuće i život. A onda joj postavlja pitanje: "Vjeruješ li u ovo?" (r. 26).

Zadržimo se i na ovom pitanju: "Vjeruješ li u ovo?" (r. 26). To je kratko, ali zahtjevno pitanje.

Ovaj nježan susret između Isusa i Marte, koji smo čuli u večernjem Evanđelju, uči nas da ni u trenutcima duboke osamljenosti nismo sami i da se možemo nastaviti nadati. Isus daje život, čak i kada se čini da je svaka nada nestala. Nakon bolnog gubitka, bolesti, gorkog razočaranja, izdaje ili drugih teških iskustava, nada može posustati; ali ako svatko od nas može doživjeti trenutke očaja ili susresti ljude koji su izgubili nadu, Evanđelje nam govori da se s Isusom nada uvijek iznova rađa, jer iz pepela smrti On nas uvijek podiže, daje nam snagu da nastavimo put, da počnemo iznova.

Braćo i sestre, to je također važno za život kršćanskih zajednica, naših Crkava i naših ekumenskih odnosa. Ponekad nas svlada umor, obeshrabreni smo rezultatima svojih napora, čini nam se da su i dijalog i suradnja među nama beznadni, gotovo osuđeni na smrt, a sve to dovodi do toga da proživljavamo istu tjeskobu kao Marta. No, Gospodin dolazi. Vjerujemo li u ovo? Vjerujemo li da je On uskrsnuće i život? Tko uzima naš teret i uvijek nam daje milost da zajedno nastavimo put?

Ova poruka nade u srcu je Jubileja koji smo započeli. Apostol Pavao, čijeg se obraćenja Kristu danas sjećamo, izjavio je kršćanima u Rimu: "Nada ne razočarava, jer je ljubav Božja izlivena u srca naša po Duhu Svetom koji nam je dan" (Rim 5,5). Svi smo primili istoga Duha i to je temelj našeg ekumenskog puta.

I ova Jubilarna godina nade, koju slavi Katolička crkva, podudara se s obljetnicom od velikog značaja za sve kršćane: 1700. obljetnice prvog velikog Ekumenskog sabora, Nicejskog koncila. Ovaj se Koncil zauzeo za očuvanje jedinstva Crkve u vrlo teškom vremenu, a saborski su oci jednoglasno odobrili Vjerovanje koje mnogi kršćani i danas izgovaraju svake nedjelje za vrijeme Euharistije. To je uobičajena ispovijest vjere koja nadilazi sve podjele koje su ranjavale Tijelo Kristovo kroz stoljeća. Obljetnica Nicejskog sabora stoga predstavlja godinu milosti, priliku za sve kršćane koji izgovaraju isto Vjerovanje i vjeruju u istoga Boga: ponovno otkrijmo zajedničke korijene vjere, sačuvajmo jedinstvo!

Draga braćo i sestre, ova vjera koju dijelimo dragocjen je dar, ali je i izazov. Obljetnica se, naime, ne smije slaviti samo kao “povijesno sjećanje”, nego i kao obveza svjedočenja sve većeg zajedništva među nama. Moramo paziti da to ne izmakne, da gradimo čvrste veze, da njegujemo međusobno prijateljstvo, da budemo tkalci zajedništva i bratstva.

U ovom Tjednu molitve za jedinstvo kršćana obljetnicu Nicejskog sabora možemo doživjeti i kao poziv na ustrajnost na putu prema jedinstvu. Providnosno, ove će se godine Uskrs slaviti na isti dan po gregorijanskom i julijanskom kalendaru, upravo u vrijeme ove ekumenske obljetnice. Ponovno pozivam da ova podudarnost posluži kao podsjetnik svim kršćanima da poduzmu odlučan korak prema jedinstvu, oko zajedničkog datuma Uskrsa (usp. Bul Spes non confundit, 17).

Zahvalan sam metropolitu Polikarpu, koji predstavlja Ekumensku patrijaršiju, nadbiskupu Ianu Ernestu, koji predstavlja Anglikansku zajednicu i koji završava svoju dragocjenu službu na koju sam vrlo zahvalan, te predstavnicima drugih Crkava koji sudjeluju u ovoj večernjoj žrtvi hvale. Važno je moliti zajedno, a vaša večerašnja prisutnost izvor je radosti. Također pozdravljam studente koje podupire Katolički odbor za kulturnu suradnju s Pravoslavnim crkvama i istočnim Pravoslavnim crkvama pri Dikasteriju za promicanje jedinstva kršćana, sudionike studijskog posjeta Ekumenskog instituta Bossey Svjetskog vijeća Crkava i mnoge druge ekumenske skupine i hodočasnike koji su došli u Rim na ovo slavlje. Neka svatko od nas, poput svetog Pavla, nađe vlastitu nadu u utjelovljenom Sinu Božjem i ponudi je drugima, gdje god je nada nestala, gdje god su životi slomljeni ili srca slomljena nevoljama (usp. Homilija na Misi polnoćki 24. prosinca 2024.).

U Isusu nada je uvijek moguća. On također podupire nadu našeg zajedničkog putovanja prema Njemu i tako se vraćam na pitanje upućeno Marti: “Vjeruješ li u ovo?”

Vjerujemo li u zajedništvo jedni s drugima?

Draga braćo i sestre, ovo je vrijeme da potvrdimo svoju ispovijest vjere u jednoga Boga i da u Kristu Isusu pronađemo put jedinstva. Dok čekamo da se Gospodin "vrati u slavi da sudi žive i mrtve" (usp. Nicejsko vjerovanje), nemojmo se nikada umoriti svjedočiti, pred svim narodima, o jedinorođenom Sinu Božjem, izvoru sve naše nade.

Pozdravni govor upućen Svetom Ocu
Njegove Eminencije kardinala Kurta Kocha,
prefekta Dikasterija za promicanje jedinstva kršćana
na kraju Večernje molitve na kraju Tjedna molitve za jedinstvo kršćana
 

Sveti Oče,

prije nego što zatražim Gospodinov blagoslov, želim Vas srdačno pozdraviti, također u ime mnogih kršćana raznih Crkava i crkvenih zajednica koji žive u Rimu i brojnih gostiju koji su došli ovamo u baziliku sv. Ivana izvan zidina moliti s Vama za jedinstvo kršćana. Svi su se okupili kao "hodočasnici nade" i u ime svih njih iskreno Vam zahvaljujem, Sveti Oče, što ste i ove godine htjeli predvoditi slavlje Večernje, pokazujući tako još jednom koliko Vam je stalo do ekumenskog opredjeljenja.

"Vjeruješ li u ovo?" Isus postavlja ovo vrlo važno pitanje Marti iz Betanije, koja, ožalošćena smrću svog ljubljenog brata Lazara, ima veliku nadu u spasenje po Isusu, a Marta odgovara priznanjem duboke vjere: “Da, Gospodine. Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!” (Iv 11,27). Isus Krist postavlja isto pitanje u svakom dobu; a svaki je kršćanski naraštaj pozvan dati svoj odgovor.

"Vjeruješ li u ovo?" Sestre i braća iz Zajednice Bose odabrali su ovo pitanje za temu Molitvene osmine. Time žele otvoriti naša srca lijepoj podudarnosti koja će se dogoditi usred Svete godine koju je proglasila Vaša Svetost, kada ćemo također moći slaviti 1700. obljetnicu Prvog ekumenskog sabora u povijesti Crkve. Doista, na Nicejskom saboru, početkom četvrtog stoljeća, biskupi su uzorno odgovorili na Gospodinovo pitanje: "Vjerujete li to?" Koncilski su oci ispovijedali Isusa Krista kao Sina Božjega "istobitnog s Ocem".

Ovo kristološko ispovijedanje postalo je temeljem kršćanske vjere zajedničke svim kršćanima i svim Crkvama. Obljetnica Nicejskog sabora podsjeća nas da jedinstvo između nas samih kršćana i među našim Crkvama možemo pronaći samo u našoj zajedničkoj vjeri, kao što je Vaša Svetost izričito istaknula prigodom Vašeg posjeta ekumenskom patrijarhu Bartolomeju I. u Carigradu 2014.: “Želim svakoga od vas uvjeriti da, kako bi se postigla željena svrha punog jedinstva, Katolička Crkva ne namjerava nametnuti bilo koji drugi zahtjev osim ispovijedanja zajedničke vjere.”

Stoga se možemo nadati da će svi kršćani i sve kršćanske Crkve proslaviti obljetnicu Koncila u ekumenskom zajedništvu i s dubokim uvjerenjem obnoviti svoje kristološko ispovijedanje. Zahvaljujemo Vam, Sveti Oče, za Vašu pratnju i podršku ekumenskoj zajednici na ovom putu. I obećavamo da ćemo ponovno moliti za Vas i za Vašu Petrovu službu u službi jedinstva Crkve. Sa zahvalnošću sada molimo Vaš apostolski blagoslov.