Papa mladima: ''Uzmi život u svoje ruke, uključi se; ugasi TV i otvori Evanđelje; ostavi svoj mobitel i upoznaj ljude!''

Papa Franjo, tijekom svog pastirskog pohoda Veneciji, susreo se s mladima. Njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti. 

Draga braćo i sestre, dobro jutro!

Lijepo je vidjeti vas! Biti zajedno daje nam mogućnost da, čak i samo molitvom, pogledom i osmijehom, podijelimo čudo koje jesmo. Zapravo, svi smo primili veliki dar, da budemo ljubljena djeca Božja, i pozvani smo ostvariti Gospodinov san: svjedočiti i iskusiti Njegovu radost. Nema ništa ljepše. Ne znam jeste li doživjeli neka iskustva koja su bila toliko lijepa da ih niste mogli zadržati za sebe, nego ste osjećali potrebu podijeliti ih. Danas smo ovdje zbog toga: ponovno otkriti u Gospodinu ljepotu koja jesmo i radovati se u ime Isusa, Boga koji je mlad i voli mlade i koji uvijek iznenađuje.

Prijatelji, ovdje u Veneciji, gradu ljepote, proživljavamo prekrasan trenutak zajedničkog susreta, ali večeras, kad svi biudemo kod kuće, pa sutra i u danima koji dolaze, odakle trebamo krenuti da bismo prihvatili ljepotu koja je u nama, kako ćemo održavati tu radost? Predlažem dva glagola, praktična jer su majčinska: dva glagola kretanja koja su pokrenula i mlado srce Marije, Majke Božje, i koja pokreću i naša srca. Da bi širila radost Gospodnju i pomogla potrebitima, Ona "usta i pohiti" (Lk 1,39). Ustati i ići.

Prije svega, ustati. Ustati sa zemlje, jer za nebo smo stvoreni. Izdići se iz tuge i podići pogled. Ustati i suočiti se sa životom, ne sjediti na kauču. Ustati i reći "Evo me!" Gospodinu koji vjeruje u nas. Ustati da pozdravimo dar koji je u nama, da prepoznamo, prije svega, da smo dragocjeni i nezamjenjivi. To nije samopoštovanje, to je stvarnost! To prepoznati i shvatiti prvi je korak koji morate poduzeti ujutro kad se probudite: ustanite iz kreveta i prihvatite sebe kao dar. Ustani i, prije nego što se baciš na stvari koje trebaš učiniti, zahvali Gospodinu na tome tko si. Možete mu reći: “Bože moj, hvala Ti na životu. Bože moj, učini da se zaljubim u svoj život. Bože moj, Ti si moj život." Zatim izmolite Oče naš, gdje je prva riječ ključ radosti: kaži "Oče" i prepoznaj sebe kao ljubljenog sina, ljubljenu kćer. Sjeti se da za Boga nisi digitalni profil, nego dijete, da imaš Oca na nebu i da si zato dijete neba.

Ipak, često se nađemo u borbi protiv negativne sile gravitacije koja nas ruši, inercije koja nas pritišće da sve vidimo sivo. Kako to učiniti? Da bismo ustali, nemojmo to zaboraviti, najprije moramo dopustiti da ponovno ustanemo: dopustiti da nas Gospodin uzme za ruku, On nikad ne razočarava one koji se uzdaju u Njega, On uvijek podiže i oprašta. “Ali ja'', moglo bi se reći, ''nisam na visini: doživljavam sebe kao krhku osobu, slabu, često padam!'' Kad se tako osjećate, molim vas, promijenite svoje poglede: ne gledajte sebe vlastitim očima, nego mislite na Božji pogled kad pogriješite i padnete, što On čini? On stoji tu, pored tebe i smiješi ti se, spreman da te uhvati za ruku. Zar ne vjerujete? Otvorite Evanđelje i pogledajte što je učinio s Petrom, s Marijom Magdalenom, sa Zakejem, s mnogim drugima: čini čuda s njihovom krhkošću. Bog zna da smo, osim što smo lijepi i krhki, a to dvoje ide zajedno: pomalo kao Venecija, koja je sjajna i krhka u isto vrijeme. Bog ne pamti naše grješke, već pruža svoju ruku prema nama. On je Otac i, kad posustanemo, vidi u nama djecu koju treba podići, a ne zločince koje treba kazniti. Imajmo povjerenja u Njega!

I, kad jednom ustanemo, red je na nama da ostanemo stajati: da "ostanemo stajati" kad hoćemo sjesti, odustati. Nije lako, ali to je tajna. Da, tajna velikih postignuća jest dosljednost. Danas se živi s brzim emocijama, trenutačnim osjećajima, instinktima koji traju samo tren. Ali, tako se ne stiže daleko. Sportski prvaci, ali i umjetnici i znanstvenici, pokazuju da se veliki ciljevi ne mogu postići u trenutku, odjednom. A ako se to odnosi na sport, umjetnost i kulturu, to se još više odnosi na ono što je najvažnije u životu: vjeru i ljubav. No,  postoji opasnost da sve prepustimo improvizaciji: molim ako mi se prohtije, idem na Misu kad mi se prohtije, činim dobro ako mi se prohtije... To ne daje rezultate: trebamo ustrajati, dan za danom. I činiti to zajedno. Zajedno “uradi sam” ne funkcionira u velikim stvarima. Zato vam kažem: nemojte se izolirati, tražite druge, doživite Boga zajedno, neumorno slijedite zajednički put. Mogao bi reći: "Ali, oko mene svi su sami sa svojim mobitelima, 'zaljepljeni' na društvene mreže i igraju videoigrice." A ti, bez straha, idi protiv struje: uzmi život u svoje ruke, uključi se; ugasi TV i otvori Evanđelje; ostavi svoj mobitel i upoznaj ljude!

Čini mi se da čujem vaš prigovor: "Nije lako, čini mi se da idem protiv struje!" Ali sama nam Venecija govori da samo dosljednim veslanjem možemo daleko dogurati. Naravno, veslanje zahtijeva redovitost; ali upornost se isplati, čak i ako košta truda. Mladi dragi, ovo znači ustati: dopustiti Bogu da vas uzme za ruku kako biste išli zajedno!

Evo onda drugog glagola: ići. Ako ustati znači prihvatiti sebe kao dar, ići znači učiniti sebe darom. Ako je život dar, pozvan sam živjeti darujući sebe. Prijatelji, istina je da mnoge stvari u svijetu nisu u redu, ali nesigurnost koju doživljavamo ne može biti izgovor da mirno sjedimo i žalimo se: na svijetu smo kako bismo izašli iz vlastite komocije, pružili ruku onima koji nas trebaju. Tako nalazimo sebe. Znate li zašto se često gubimo? Zato što kružimo oko vlastite sjene. Naprotiv, oni koji se troše za druge, dobivaju, jer život se može posjedovati samo davanjem. Ali ako se uvijek vrtimo oko svog "ja", svojih potreba, onoga što propuštamo, uvijek ćemo se naći opet na početnoj točki, sažalijevajući same sebe, možda misleći da su svi ljuti na nas. Koliko puta postanemo žrtve nedosljedne tuge koja troši našu najbolju energiju! Ne dajmo se paralizirati melankolijom, pružimo ruku drugima! Od svojih "zašto" bježimo pitajući se "za koga": za koga mogu nešto učiniti? Komu mogu darovati svoje vrijeme?

Promislimo o našem Ocu, koji je sve stvorio za nas: a mi, Njegova djeca, za koga stvaramo nešto lijepo? Živimo u stvarima koje je napravio čovjek, zbog kojih gubimo zadivljenost ljepotom koja nas okružuje, ali stvoreno nas poziva da i mi budemo tvorci ljepote, da stvaramo nešto čega prije nije bilo. Život traži da se daruje, a ne upravlja; izaći iz hipnotičkog svijeta društvenih medija koji umrtvljuju dušu. Ljudi, nemojte biti profesionalci kompulzivnog tipkanja, već tvorci novih stvari! Molitva upućena iz srca, stranica koju pišete, san koji ostvarujete, gesta ljubavi prema nekome tko ne može uzvratiti: to je stvaranje, oponašanje Božjeg načina. To je stil besplatnosti koji nas izvodi iz nihilističke logike “radim da bih dobio” i “radim da bih zaradio”. Budite kreativni s besplatnošću, dajte život simfoniji besplatnosti u svijetu koji traži profit! Tada ćete biti revolucionari. Pođite, darujte sebe bez straha!

Ti mladiću, djevojko, koja želiš uzeti u ruke svoj život, ustani! Otvorite svoje srce Bogu, zahvalite mu, prigrli ljepotu koja jest; zaljubi se u vlastiti život. A onda idi! Izađi, hodaj s drugima, traži one koji su sami, oboji svijet svojom kreativnošću, oboji ulice života Evanđeljem. Ustani i idi. Isus vam upućuje ovaj poziv. Mnogim ljudima kojima je pomogao i izliječio ih, rekao je: "Ustani i idi" (usp. Lk 17,19). Poslušajte ovaj poziv, ponavljajte ga u sebi, čuvajte ga u srcu. Ustani i idi!