Papa na audijenciji: 'Bog nas blagoslivlja unatoč našim grijesima'

Draga braća i sestre, dobar dan!

Danas se zaustavljamo na bitnoj dimenziji molitve: blagoslovu. Nastavljamo s razmišljanjima o molitvi. U pripovijestima o stvaranju (usp. Post 1 – 2) Bog neprestano blagoslivlja život. Blagoslivlja životinje (1,22), blagoslivlja muškarca i ženu (1,28), na kraju blagoslivlja subotu, dan odmora i uživanja u svemu stvorenom (2,3). Na prvim stranicama Biblije neprestano se ponavljaju blagoslovi. Bog blagoslivlja, ali i ljudi blagoslivljaju, a ubrzo se otkriva da blagoslov ima posebnu snagu koja tijekom cijelog njegova života prati onoga koji ga primi te čovjekovo srce čini raspoloživim dopustiti Bogu da ga mijenja.

Na početku svijeta postoji, dakle, Bog koji 'blago-slovi', blagoslivlja. Uviđa da je svako djelo Njegovih ruku dobro i lijepo, a kad je došao do čovjeka i kad je stvaranje dovršeno, prepoznaje da je to 'vrlo dobro' (Post 1,31). Ubrzo nakon toga, ta će se ljepota koju je Bog utisnuo u svoje djelo promijeniti, a ljudsko biće postat će izrođeno biće, sposobno svijetom širiti zlo i smrt; ali nikad ništa ne može izbrisati prvi znak, otisak dobrote koji je Bog stavio u svijet, ljudsku narav, u sve nas. Sposobnost da blagoslivljamo plod je toga što smo blagoslovljeni. Bog nije pogriješio sa stvaranjem, pa čak ni sa stvaranjem čovjeka. Nada svijeta potpuno leži u Božjem blagoslovu: On nas i dalje voli, On se prvi, kao što kaže pjesnik Péguy, nastavlja nadati našem dobru.

Veliki je Božji blagoslov Isus Krist. Veliki je dar Njegov Sin. To je blagoslov za cijelo čovječanstvo, blagoslov koji nas je spasio. On je vječna Riječ kojom nas je Otac blagoslovio 'dok smo još bili grešnici' (Rim 5,8): Riječ je postala tijelo i prinesena je za nas na križu.

Sveti Pavao osjećajno naviješta Božji plan ljubavi: 'Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome' (Ef 1,3-6). Ne postoji grijeh koji bi u potpunosti izbrisao Kristovu sliku prisutnu u svakome od nas. Može ga uprljati, ali ne može ukloniti iz Božje milosti. Grješnik može dugo ostati u svojim pogrješkama, ali Bog je strpljiv do posljednjeg trenutka, nadajući se da će se na kraju to srce otvoriti i promijeniti. Bog je poput dobrog oca i poput dobre majke: nikad ne prestaje voljeti svog sina, koliko god on griješio. Sjetim se kako sam mnogo puta vidio ljude koji su stajali u redu kako bi ušli u zatvor. I brojne majke koje su stajale u redu kako bi vidjele svoje sinove koji su bili u zatvoru. Nisu prestale voljeti svoje dijete. One znaju da ljudi koji prolaze autobusom kažu: 'A da, to je majka onog zatvorenika.' One se toga ne srame. Možda se nekad i posrame, ali idu dalje. Važniji je sin od srama. Tako smo i mi za Boga važniji od svih grijeha koje možemo počiniti. On je otac, On je majka, On je čista ljubav. On nas je zauvijek blagoslovio i nikad nas ne će prestati blagoslivljati.

Snažno je iskustvo čitanje ovih biblijskih tekstova blagoslova u zatvoru ili u zajednici za oporavak. Stvoriti ovim osobama osjećaj da su blagoslovljene unatoč svojim teškim pogrješkama, da ih nebeski Otac i dalje voli i nada se da će se napokon otvoriti dobru. Ako su ih i najbliži rođaci napustili, jer ih smatraju nepopravljivima, za Boga su oni uvijek Njegova djeca. Ponekad se vidi kako se događaju čuda: muškarci i žene ponovno se rađaju. Jer Božja milost mijenja život: uzima nas onakvima kakvi jesmo, ali nas nikad ne ostavlja takvima kakvi jesmo.

Sjetimo se što je Isus učinio sa Zakejem (usp. Lk 19,1-10). Svi su u njemu vidjeli zlo. Umjesto toga, Isus u njemu vidi tračak dobra, a odatle, iz svoje znatiželje da vidi Isusa, pušta milost koja spašava. Tako se najprije promijenilo Zakejevo srce, a potom i život. U ostavljenim i odbačenim osobama Isus je vidio Očev neizbrisiv blagoslov. Štoviše, došao se poistovjetiti sa svakom osobom koja je u potrebi (usp. Mt 25,31-46).

Bogu koji blagoslivlja, mi odgovaramo blagoslovom: to je molitva hvale, klanjanja, zahvalnosti. U Katekizmu piše: 'Blagoslovna molitva jest čovjekov odgovor na darove: budući da Bog blagoslivlje, srce čovjekovo može uzvratiti blagoslivljajući onoga koji je izvor svakog blagoslova ' (br. 2626). Molitva je radost i zahvalnost. Bog nije čekao da se obratimo da bi nas volio, već je to učinio puno ranije, dok smo još bili u grijehu.

Mi možemo samo blagoslivljati ovoga Boga koji nas blagoslivlja. Otac nas voli. Nama ostaje samo radost blagoslivljati ga i zahvaljivati mu i učiti od Njega da ne proklinjemo, nego da blagoslivljamo.