Papa: "Opraštanje je temeljni uvjet za kršćane"

Papa Franjo danas je, prije molitve Angelusa, u svom tradicionalnom nagovoru govorio o opraštanju.

Njegov nagovor prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Današnje nam Evanđelje govori o opraštanju (usp. Mt 18,21-35). Petar pita Isusa: ''Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?'' (r. 21). Sedam je, u Bibliji, broj koji označava potpunost, stoga je Petar vrlo velikodušan u pretpostavkama svog pitanja. Ali, Isus ide dalje i odgovara: "Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam" (r. 22). Odnosno, poručuje mu da, kad opraštaš, ne kalkuliraš, jer dobro je opraštati sve i uvijek!

Baš kao što Bog čini s nama, i kao što su pozvani činiti oni koji dijele Božje oproštenje: uvijek opraštajte. Ja to često govorim svećenicima ispovjednicima: opraštajte uvijek, kao što Bog oprašta! Isus objašnjava ovu stvarnost prispodobom, koja ima veze s brojevima. Kralj, nakon što ga je sluga zamolio, oprašta mu dug od deset tisuća talenata: to je pretjerana, golema vrijednost, koja varira između 200 i 500 tona srebra! Bio je to dug koji se nije mogao isplatiti, čak ni radeći cijeli život: ipak, taj gospodar, koji nas podsjeća na našeg Oca, oprašta mu iz čistog "smilovanja" (r. 27). Takvo je Božje Srce: oprašta uvijek jer Bog je suosjećajan. Ne zaboravimo kakav je Bog: on je blizak, suosjećajan i nježan. Takav je Bog! No tada, ovaj sluga, kojemu je dug oprošten, ne pokazuje milost prema drugu koji mu duguje sto denara. I to je pozamašna svota, približno jednaka tromjesečnoj plaći – kao da želi reći da opraštanje košta! – ali nimalo usporediva s prethodnim dugom, onim koji je gospodar otpustio.

Isusova poruka je jasna: Bog oprašta na nemjerljiv način, preko svake mjere. On je takav, djeluje iz ljubavi i besplatnosti. Ne možemo mu se odužiti, ali kad opraštamo bratu ili sestri, oponašamo ga. Opraštanje stoga nije dobro djelo koje se može učiniti ili ne: ono je temeljni uvjet za kršćane. Svatko je od nas onaj ili ona kojima je oprošteno. Nemojmo to zaboraviti: mi smo ''oprošteni''. Bog je dao svoj život za nas i mi mu ničim ne možemo nadoknaditi Njegovo milosrđe koje On nikada ne povlači iz srca. No, odgovarajući na Njegovu besplatnost, odnosno opraštajući jedni drugima, možemo ga svjedočiti sijući novi život oko sebe. Izvan oprosta, zapravo, nema nade; izvan oprosta nema mira. Opraštanje je kisik koji pročišćava zrak zagađen mržnjom, ono je protuotrov koji liječi otrove ogorčenosti, ono je način da se ublaži ljutnja i izliječe brojne bolesti srca koje zagađuju društvo.

Zapitajmo se, neka svatko od nas promisli: vjerujem li da sam od Boga primio dar neizmjernog oprosta? Osjećam li radost spoznaje da je On uvijek spreman oprostiti mi kada padnem, čak i kada drugi to ne čine, čak i kada ne mogu oprostiti ni sebi? I onda: znam li oprostiti onima koji su me povrijedili? Glede toga, želio bih vam predložiti malu vježbu: neka svatko od nas sada pokuša misliti na osobu koja ga je ranila, povrijedila te zamolimo Gospodina da nam dade snagu da toj osobi oprostimo. I oprostimo joj za ljubav Gospodnju. Braćo i sestre, to će nam dobro doći, vratit će mir u naša srca.

Neka nam Marija, Majka Milosrđa, pomogne primiti Božju milost i oprostiti jedni drugima.