Sv. Josip, zaštitnik dobre smrti
Papinu katehezu iz Vatikana, izrečenu na općoj audijenciji, prenosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
U prošloj katehezi, potaknuti još jednom likom svetog Josipa, razmišljali smo o značenju zajedništva svetih. Polazeći od toga, danas bih želio produbiti posebnu pobožnost koju je kršćanski narod oduvijek imao prema svetom Josipu kao zaštitniku sretne smrti. Pobožnost rođena uz misao da je Josip umro uz pomoć Djevice Marije i Isusa, prije nego što je napustio nazaretsku kuću.
Papa Benedikt XV. prije jednog stoljeća napisao je kako "po Josipu idemo izravno k Mariji, a preko Marije do izvora svake svetosti, Isusu". Bilo Josip bilo Marija, oni nam pomažu da idemo Isusu. I potičući pobožne običaje u čast sv. Josipa, posebno je preporučio jednu: ''Budući da se zasluženo smatra najučinkovitijim zaštitnikom umirućih, pošto je umro uz blizinu Isusa i Marije, bit će briga svetih pastira usaditi i poduprijeti [...] one pobožne udruge koje su osnovane da mole Josipa za umiruće, kao što su ona 'Dobre smrti', 'Prijenosa sv. Josipa' i 'Za umiruće'. Riječ je o udrugama onog vremena. (Motuproprij ''Bonum sane'', 25. srpnja 1920.).
Draga braćo i sestre, možda netko misli da su ovaj jezik i ova tema neko nasljeđe prošlosti, ali u stvarnosti naš odnos sa smrću ne odnosi se nikad na prošlost, nego uvijek na sadašnjost. Papa Benedikt rekao je kako razmišlja o tim tamnim vratima smrti i kako u svojim visokim godinama osjeća da je pred tim vratima smrti. Takozvana kultura "blagostanja" nastoji ukloniti stvarnost smrti, ali na dramatičan način pandemija koronavirusa to je posebno istaknula. Brojna braća i sestre izgubili su svoje voljene, a da nisu mogli biti blizu njih, a to je za njih smrt učinilo još težim prihvatiti ju i o njoj promislili. Bila je jedna medicinska sestra koja je bila pokraj starije gospođe koja je umirala od COVID-19 i osjećala je suosjećanje, pa je nazvala njezine da im to kaže.
Unatoč tomu, na sve načine pokušavamo ukloniti misao o svojoj konačnosti, varajući se tako da oduzmemo njezinu moć smrti i otjeramo strah. Ali, kršćanska vjera nije način istjerivanja straha od smrti, nego nam pomaže da se s njom suočimo.
Pravo svjetlo koje rasvjetljuje otajstvo smrti dolazi od Kristova uskrsnuća. Sveti Pavao piše: “Ako se sada propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.“ (1 Kor 15,12-14). Postoji upravo ta sigurnost da je Krist uskrsnuo, da je živ, da je među nama. I to je svjetlost koja nas čeka iza tih tamnih vrata smrti.
Braćo i sestre, samo s vjerom u uskrsnuće možemo pogledati ponor smrti, a da nas strah ne obuzima. Ne samo to: možemo smrti vratiti pozitivnu ulogu. Doista, razmišljati o smrti, obasjano Kristovim otajstvom, pomaže nam da na cijeli život pogledamo novim očima. Nikad nisam vidio iza mrtvačkih kola kamion za selidbu! Jer odlazimo sami, bez ičega u džepovima. Nosimo samo samoću smrti. Nema smisla gomilati ako ćemo jednog dana umrijeti. Ono što moramo skupljati jest ljubav, sposobnost dijeljenja, da ne ostanemo ravnodušni pred potrebama drugih. Ili, koji je smisao svađati se s bratom, sestrom, prijateljem, članom obitelji, ili bratom ili sestrom u vjeri, ako ćemo jednog dana umrijeti? Pred smrću, brojna se pitanja preoblikuju. Najbolje je umrijeti pomiren, bez zamjerki i bez žaljenja! Želim vam reći jednu istinu: svi smo mi na putu prema tim vratima smrti.
Evanđelje nam govori da smrt dolazi kao lopov, to i Isus kaže, i koliko god se trudili znati taj trenutak ili ga kontrolirati, možda planirajući vlastitu smrt, ona ostaje događaj s kojim se moramo suočiti i pred kojim moramo također napraviti neke izbore.
Za nas kršćane ostaju dva razmišljanja na nogama. Prvi: ne možemo izbjeći smrt, i upravo iz tog razloga, nakon što smo učinili sve što je ljudski moguće kako bismo izliječili bolesnu osobu, nemoralna je uporna terapijska skrb. Postoji uzrečica jednostavnog Božjeg naroda: ''Pusti ga da umre u miru''. Drugo razmišljanje odnosi se na kvalitetu same smrti, boli, patnje. Zapravo, trebamo biti zahvalni za svu pomoć koju medicina nastoji pružiti, kako bi kroz tzv. ''palijativnu skrb'' svaka osoba koja se sprema proživjeti posljednji dio svog života, to učinila na najbolji ljudski mogući način. Međutim, moramo paziti da ovu pomoć ne miješamo s neprihvatljivim izvedenicama koji vode do smrti eutanazije. Moramo pratiti smrt, ali ne uzrokovati smrt ili potpomognuto samoubojstvo. A to se etičko načelo tiče svih, napose najslabijih i starijih, a ne samo kršćana ili vjernika. Smrt treba biti prihvaćena, a ne potpomognuta. Želio bih ovdje naglasiti jedan društveni stvaran problem: ono pod navodnicima ''planiranje'', ubrzavanje smrti starijih. Mnogo puta vidimo da je društvo takvo da se o onim starijim ljudima koji nemaju mogućnosti za liječenje nitko ne brine, pa ih se želi potpomoći da što prije umru. To nije ljudski niti kršćanski. Stariji trebaju biti zbrinuti kao blago čovječanstva. Možda izgube svijest za stvarnost, počnu se gubiti, ali oni su simbol čovječanstva. Svjedoci su onoga što je bilo prije nas, ostavili su puno mudrosti i tako nama utrli put. Molim vas, nemojte izolirati starije ili ubrzati njihovu smrt. Pomilovati jednog starca daje istu nadu i nježnost kao i jedno dijete, jer početak i kraj života uvijek su otajstvo, otajstvo koje treba paziti, čuvati i ljubiti.
Neka nam sveti Josip pomogne živjeti otajstvo smrti na najbolji mogući način. Dobra smrt za kršćanina jest iskustvo Božjeg milosrđa, kojim nam se približava i u tom posljednjem trenutku našeg života. I u molitvi Zdravo Marijo molimo Djevicu Mariju tražeći da nam bude blizu "u času naše smrti". Upravo zato želio bih završiti ovu katehezu moleći zajedno s vama Blaženu Djevicu Mariju za sve umiruće i za one koji sada žive taj trenutak prelaska prema tamnim vratima smrti i za njihovu rodbinu koja tuguje. Molimo zajedno.
Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s Tobom, blagoslovljena Ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe Tvoje, Isus. Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grješnike sada i na času smrti naše. Amen.