Važno je graditi mostove mira među narodima

Katehezu pape Franje donosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Prije tri dana vratio sam se s putovanja u Mađarsku. Želim zahvaliti svima koji su pripremili i svojim molitvama popratili ovaj posjet, te ponovno zahvaljujem vlastima, mjesnoj Crkvi i mađarskom narodu, hrabrom narodu bogatog sjećanja. Tijekom svog boravka u Budimpešti mogao sam osjetiti naklonost svih Mađara. Danas bih vam želio govoriti o tome preko dvije slike: korijeni i mostovi. 

Korijeni. Otišao sam kao hodočasnik u narod čija je povijest – kako je rekao sv. Ivan Pavao II. – obilježena ''mnogim svetcima i herojima , okružena mnoštvom skromnih i marljivih ljudi'' (Govor prigodom svečanosti dobrodošlice, Budimpešta, 6. rujna 1996). Baš je tako: vidio sam toliko jednostavnih i vrijednih ljudi koji ponosno čuvaju poveznicu sa svojim korijenima. A među tim su korijenima, kako svjedoče svjedočanstva tijekom susreta s mjesnom Crkvom i mladima, prije svega svetci: svetci koji su dali svoje živote za narod, svetci koji su svjedočili Evanđelje ljubavi, svetci koji su bili svjetla u doba tame; brojni svetci iz prošlosti koji nas danas potiču da nadiđemo opasnost defetizma i straha od sutrašnjice, sjećajući se da je Krist naša budućnost. Sveci nas podsjećaju na to: Krist je naša budućnost. 

Međutim, čvrsti kršćanski korijeni mađarskog naroda stavljeni su na kušnju. Njihova je vjera iskušana vatrom. Tijekom ateističkog progona tijekom 20. stoljeća, kršćani su bili nasilno napadani, a biskupi, svećenici, redovnici i laici ubijani su ili lišeni slobode. Ali, dok se pokušavalo posjeći stablo vjere, korijenje je ostalo netaknuto: to je bila skrivena Crkva ali živa i jaka u snazi Evanđelja. U Mađarskoj je u ovom posljednjem, komunističkom ugnjetavanju prethodio nacistički, s tragičnom deportacijom velikog dijela židovskog stanovništva. Ali, u tom zvjerskom genocidu mnogi su se istaknuli otporom i sposobnošću da zaštite žrtve, jer su korijeni zajedničkog života bili čvrsti. Mi u Rimu imamo jednu dobru mađarsku pjesnikinju koja je prošla sva ova iskušenja i govori mladima koliko je važno boriti se za ideal kako nas ne bi pobijedili progoni, obeshrabrenja. Ta pjesnikinja danas slavi 92. godine. Sretan rođendan, Edit! 

I danas, kako se pokazalo u susretima s mladima i sa svijetom kulture, sloboda je ugrožena. Kako? Nadasve u bijelim rukavicama, konzumerizmom koji anestezira, pri čemu se zadovoljava s malo materijalnog blagostanja i, zaboravljajući prošlost, "lebdi" u sadašnjosti napravljenoj na individualnoj razini. To je opasan progon svjetovnosti koja promovira konzumizam. Kad je jedino važno misliti na sebe i raditi ono što voliš, korijenje se guši. Problem je to koji pogađa cijelu Europu, gdje su posvećivanje drugima, osjećaj zajednice, ljepota zajedničkog sanjanja i stvaranje velikih obitelji u krizi. Cijela Europa je u krizi. Promislimo onda o važnosti čuvanja korijena, jer samo ako će se ići u dubinu, grane će rasti prema gore i donositi plodove. Svatko od nas, kao narod ali i kao pojedinac trebali bismo se zapitati: koji su najvažniji korijeni mog života? Gdje sam ukorijenjen? Sjećam li se toga, brinem li o tome?

Nakon korijena, evo druge slike: mostovi. Budimpešta, koja datira više od 150 godina od ujedinjenja triju gradova, slavna je po mostovima koji ju prelaze i spajaju njezine dijelove. To je podsjetilo, posebno u susretima s vlastima, na važnost izgradnje mostova mira među različitim narodima. To je, posebice, 'zvanje' Europe, pozvane da, kao 'most mira', uključi različitosti i prihvati one koji kucaju na njezina vrata. U tom je smislu prekrasan humanitarni most stvoren za tolike izbjeglice iz susjedne Ukrajine, koje sam mogao upoznati, također se diveći velikoj mreži milosrđa mađarske Crkve.

Država se također snažno zalaže da izgradnju 'mostova sutrašnjice': veliku pažnju pridaje ekološkoj brizi i to je nešto jako lijepo i vrijedno u Mađarskoj, briga oko ekologije i briga o održivoj budućnosti; radi na izgradnji mostova među generacijama, između starijih i mladih, što je danas neizostavan izazov za sve. Postoje i mostovi koje je Crkva, kako je istaknuto na posebnom susretu, pozvana postaviti prema današnjem čovjeku, jer Kristov navještaj ne može se sastojati samo od ponavljanja prošlosti, nego ga uvijek treba aktualizirati, kako bi se pomoglo ženama i muškarcima našeg vremena da ponovno otkriju Isusa.

I, na kraju, sjećajući se lijepih liturgijskih slavlja i molitava sa grkokatoličkom zajednicom i svečane nedjeljne Mise, tako dobro posjećene, mislim na ljepotu izgradnje mostova među vjernicima. Na nedjeljnoj misi bili su prisutni kršćani raznih obreda i zemalja, različitih konfesija, koje u Mađarskoj dobro surađuju. Izgraditi mostove, mostove sklada i jedinstva. Tijekom ovog posjeta dotakla me važnost glazbe koja je bitan element mađarske kulture. 

Na kraju, želim podsjetiti, na početku svibnja, da su Mađari vrlo odani Majci Božjoj. Posvećeni Njoj od prvog kralja, svetog Stjepana, iz poštovanja su ju oslovljavali ne izgovarajući Njezino ime, nazivajući ju samo s nazivima kraljice. Tu dragu zemlju povjeravamo dakle Kraljici Mađarske, Kraljici mira povjeravamo izgradnju mostova u svijetu, Kraljici neba, koju zazivamo u ovom uskrsnom vremenu, povjeravamo svoja srca da budu ukorijenjena u Božjoj ljubavi.