Zašto Isusa zovemo Jaganjcem i što to mijenja u našoj svakodnevici?

Zašto Isusa zovemo Jaganjcem i što to mijenja u našoj svakodnevici?

Kroz razmatranje o Ivanu Krstitelju i Isusovoj žrtvi, nova emisija "Odaziv" donosi snažnu poruku o nadi koja nadilazi strukture zla i grijeha.

Autor
Laudato
Fotograf
Laudato
Objavljeno:
 
22.01.2026 15:13

 

U najnovijem izdanju emisije "Odaziv", voditeljica Diana Tikvić i izv. prof. Anđelo Maly analizirali su ulogu Ivana Krstitelja i simboliku biblijskih slika koje prate Isusov dolazak na Jordan. Razgovor je započeo pojašnjenjem same biti svjedočanstva. Profesor Maly je istaknuo kako biblijski svjedok, prema grčkom korijenu riječi martis, često podrazumijeva mučenika – onoga tko zastupa istinu čak i kada je to opasno. Ivan Krstitelj pritom ostaje jedinstven jer nikada ne govori o sebi, već isključivo o Onome koga najavljuje, djelujući kao putokaz prema Kristu.

Zanimljiv je Ivanov navod "ja ga nisam poznavao". Iako su Isus i Ivan bili rođaci, profesor pojašnjava da se ovdje ne radi o nedostatku obiteljskog poznanstva, već o dubokoj teološkoj spoznaji. Tek u trenutku krštenja, kada se nad Isusom otvaraju nebesa i silazi Duh Sveti, Ivan u potpunosti prepoznaje Isusovu ulogu. On ga tada ne naziva učiteljem ili kraljem, već Jaganjcem Božjim. Ta je slika židovskom narodu bila izuzetno bliska i snažna jer je dozivala u sjećanje pashalno janje čijom su krvlju bili spašeni u Egiptu, ali i proročanstva o sluzi patniku koji grijehe naroda odnosi na svojim leđima.

U središtu tumačenja našao se i pojam grijeha svijeta. Grijeh, koji u izvornom smislu znači „promašiti metu“, u ovoj se slici promatra kao globalna stvarnost zla u kojoj svi na neki način sudjelujemo – bilo izravno, bilo kroz gorčinu i neopraštanje. Profesor Maly je naglasio kako Isus ne nudi samo pravno opravdanje, već on te grijehe "uzima i odnosi", postajući u isto vrijeme i svećenik i žrtva. Za razliku od starozavjetnih obreda koji su se morali ponavljati, Kristova je žrtva savršena i konačna, no mi je u katoličkoj tradiciji oživljavamo kroz sakramente, prvenstveno kroz euharistiju i ispovijed.

Emisija je zaključena snažnom porukom o življenju vjere. Istaknuto je kako teološko znanje nema vrijednost ako se ne pretvori u konkretnu ljubav prema bližnjemu. Baš poput legende o pelikanu koji vlastitom krvlju hrani svoje mlade, tako je i Isus darovao sebe, pozivajući nas da ne budemo "suuništavatelji" svijeta kroz kritiku i mržnju, već "sustvaratelji" kroz ljubav. Na kraju krajeva, kako je rečeno u razgovoru, bit kršćanstva nije u razumijevanju kompliciranih definicija, već u sposobnosti da se u svakodnevici, poput Ivana, prepozna i drugima pokaže prisutnost Božje ljubavi koja jedina pobjeđuje svako zlo.
 

*Cilj rubrike "Zdravo društvo" je promicanje zdravlja i zdravstvenog odgoja, s posebnim naglaskom na promicanje mentalnog zdravlja te prevenciju porasta kroničnih bolesti, stresa, anksioznosti, depresije i nezdravih životnih navika. Želimo raditi na promociji svega onoga što je dobro, poticajno i korisno za ljudsko zdravlje te upozoravati na sve ono što našem zdravlju šteti. Projekt se financira sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike:

Još iz rubrike: Zdravo društvo