Svjedočanstvo žene koja je pobacila, „da nijedna majka ne proživi to bolno iskustvo“

Svjedočanstvo žene koja je pobacila, „da nijedna majka ne proživi to bolno iskustvo“

Htjela sam govoriti o tebi, moja mala nikad zaboravljena Marijo, zato da nijedna majka ne proživi to bolno iskustvo koje ljudska pravednost ne kažnjava, ali ga kažnjava savjest svakoga ljudskoga bića.

enhanced-buzz-940-1376592270-23.jpg
Autor
svjedocanstva.wordpress.com/Laudato/M.P.
Fotograf
savingourfuture.com
Objavljeno:
 
10.03.2015 17:55

Večer je. Kao i obično sama sam. Oba su sina već zvala. Večernji poziv, kao i obično: „Kako si? Je li sve u redu?“ Kratki razgovori nakon kojih se svi vraćaju svojoj svakodnevici i svojim obiteljima. Isključujem televizor i kao uvijek vraćam se prošlim vremenima svoje mladosti.

Vidim sebe – mlada sam, možda premlada – s dvoje djece koja idu u osnovnu školu, s mužem koji ne zna ili ne želi preuzeti odgovornosti supruga i oca. Obitelj kao da za njega nije postojala. Njemu su bili dovoljni izlasci i znanci.

Poslije, neočekivani događaj: ponovno sam trudna. Nemam snage suočiti se s tom iznenadnom trudnoćom. Očajno tražim nekakvu pomoć, ali kome se obratiti? Ne želim u to umiješati svoju obitelj koja je ionako već patila zbog moje obiteljske situacije. Ni moje mi prijateljice ne mogu pružiti neku moralnu podršku. Moj je muž, pak, na tu vijest, koja bi trebala biti radosna, rekao: „Riješi se toga djeteta“.

Abortirala sam. Našla sam ginekologa koji je dobro zarađivao u to doba kada je abortus bio zabranjen zakonom. On je u svome kabinetu, bez anestezije, obavio pobačaj. Užasna fizička bol, puna očaja moralna bol.

A ti si, mala Marijo, odletjela u nebo s nepuna tri mjeseca života od trena začeća. Koliko sam puta željela ići za tobom… Prestravljena, prestrašena nisam odmah shvatila neljudskost svojega čina. Iako vrijeme prolazi, moja bol ne prestaje: ukrala sam ti život. Kako te očajno pamtim. Možda si upravo ti mogla spasiti našu obitelj, obitelj koja se raspala nakon odlaska tvojega oca. Tražila sam te u svoj djeci koju sam znala i voljela. Tražila sam te u tvojoj braći. Možda zato da smanjim grižnju savjesti. Jedino su mi pomogle riječi vjere jednoga svećenika i riječi muškarca koji se angažirao u borbi protiv abortusa.

Htjela sam govoriti o tebi, moja mala nikad zaboravljena Marijo, zato da nijedna majka ne proživi to bolno iskustvo koje ljudska pravednost ne kažnjava, ali ga kažnjava savjest svakoga ljudskoga bića. Da svako dijete ima malo radosti, osmjeha, ljubavi i maženja od svoje mame...
 

Jeste li ovaj mjesec uplatitli za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!