Spomendan sv. Roka

Spomendan sv. Roka

Jedan od najomiljenijih europskih svetaca, sveti Rok, rodio se u francuskom gradu Montpellieru u plemićkoj obitelji 1295. godine.

roko.jpg
Autor
Župa Jastrebarsko/Laudato/M.R.
Fotograf
vjeraidjela.com
Objavljeno:
 
16.08.2022 10:13

 

Njegovi roditelji bili su dugo bez djece. Molili su se i zavjetovali, a Bog im je podario sina. Sveti Rok na  svome je tijelu od rođenja imao madež u obliku križa. Nakon što je prije navršene dvadesete godine ostao bez roditelja, podijelio je siromasima baštinu koju je naslijedio od oca, imućnog posjednika, te se kao siromašan hodočasnik uputio u Rim.

Na putu je činio dobra djela i pomagao oboljelima od kuge. Hodočastio je u Rim, Rimini, Novaru i Piacenzu, posjećivao javne bolnice te posvuda činio djela milosrđa. Sveti Rok ozdravljao je bolesne molitvom, dodirom  i znakom križa. Njegovo putovanje pretvorilo se u hodočašće ljubavi.

U Piacenzi se i sam razbolio od kuge, pa je prognan iz grada. Utočište je pronašao u šumi, gdje se hranio biljem te pio vodu iz vrela koje je poteklo u njegovu skrovištu. Jedini prijatelj bio mu je lovački pas koji mu je svaki dan donosio komad kruha. Vlasnik psa, grof Palastrelli, slijedio je životinju u šumu i primio Roka pod svoj krov.

Kad je ozdravio, Rok se vratio u zavičaj, ali kako ga je bolest potpuno fizički izmijenila, njegovi sumještani nisu ga prepoznali, već su  ga  zatvorili kao sumnjivca i špijuna. U zatvoru je proveo pet godina, ponovno obolio od kuge i tek je svećeniku koji mu je podijelio svete sakramente otkrio tko je.

Preminuo je u Montpellieru, na današnji dan 16. kolovoza 1327. Prema predaji, u njegovoj ćeliji odmah se pokazala nebeska svjetlost i pronađen je natpis: ''Svi koji obole od kuge i zaištu pomoć svetog Roka, sluge Božjega, bit će iscijeljeni.''
Štovanje ovog svetca uvelike su proširili franjevci i kapucini. U rimski martirologij unio ga je papa Grgur XIII., a taj unos potvrdio je kasnije i papa Urban VIII. Po njegovu zagovoru ubrzo su se počela događati ozdravljenja, a štovanje svetoga Roka najprije se proširilo u južnoj Francuskoj i Italiji.

Kad je u drugoj polovici 15. stoljeća ponovno izbila kuga, utemeljena je bratovština te se njegovo štovanje proširilo u Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj. Njegovi zemni ostatci počivaju u  svetištu svetog Roka, u Veneciji, a vjernici ga zazivaju u raznim potrebama, posebno za zaštitu od zaraznih bolesti.

U Hrvatskoj su u čast ovome svetcu podignute brojne crkve, kapele i oltari, a na današnji dan mnogi vjernici hodočaste u svetišta, sudjeluju u  procesijama te upućuju svoje molitve svetom Roku.  

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro