„Da se otkriju namisli mnogih srdaca...“

Koliko je Crkva (hijerarhija, koja se s pojmom Crkva u javnosti najviše identificira) isključiva ili sklona otklonu od 'svojih' neistomišljenika na način da ih 'diskriminira', ili pak, getoizira ljude po osnovi vlastitog uvjerenja, a nauštrb njhove stručne sposobnosti, pokazuje primjer arhitekta Nenada Fabijanića koji je projektirao zgradu HBK na Ksaveru. On u akciji Jutarnjeg lista 'Naprijed' izriče svoj stav da će na predstojećem referendumu glasovati protiv. „Vrlo je teško raspravljati o manjini jer postoji velika šansa za manipulaciju. Posebice kada velika većina odlučuje o nečemu. To može završiti kobno. Znamo kako je ta demokracija većine prošla u Njemačkoj 1933. g. Nakon toga u Ustav može ući bilo što. Izaći ću na referendum i glasati protiv. Glasat ću za pravo svih manjina kad je riječ o njihovoj intimi i privatnosti“ kaže Fabijanić. I taj je stav legitimno građansko pravo.

Netko je (možda) pomislio

... da će omalovažavanje građanske inicijative 'U ime obitelji', prozivanje i potkopavanje demokratske procedure od strane 'perjanica' slobodarskog tiska onih koji rade i žive od Hrvatske, stati na jedinstveno zauzetom stavu kolumnista Jutarnjeg lista, među kojima pisci svoje neistomišljenike nazivaju odvratnima, lošim ljudima, ideološkim fanaticima i ljudski isključivima - pa je pozvao na bojkot čitanja i kupovine te novine-pamfleta, čiji objektivni novinari postaju subjektivni navijači, informiranje propaganda, a jedan informativni portal platforma aktivističkog agitiranja u tome da se 750 000 njihovih sugrađana proglasi mentalno nazadnima. Ili da se bojkotira u slobodi moguć demokratski način i pravo izjašnjavanja naroda, čineći to baš u ime slobode, demokracije i prava čija se granica vetom određuje. Od neistomišljenika glavu ne treba okrenuti, nego se argumentirano i dostojanstveno konfrontirati. To su 'U ime obitelji', 'Vigilare' i mnogi drugi stručno i argumentirano činili. Izvori informacija se kritički promišljaju, pa i kad su nestručni i očigledno naručeni da te nasmiju. Demokracija je dijaloško partnerstvo 'dviju strana', a ne monolog.

Uslijedio je i brzi 'udar' s druge strane

... od onih za koje se valjda mislilo 'Ovi su naši'. Večernji list donosi naslovnicu o 'obratu', zgroženosti (neimenovanih) ustavnih sudaca raspisivanjem referenduma i upitnikom na naslovnici da se isti ipak neće održati. Iako je 'Večernji list' profesionalnije pratio referendumske događaje spram svoje konkurencije, Uredništvo je ipak odlučilo dati zadovoljštinu i onim svojim čitateljima koji su profilnu sliku uokvirili crvenim Protiv. Barem izgredno, manipulacija i unošenje sumnje nekad je potrebno, jer svakom je do osiguranja vlastite egzistencije, u ime zastupanja 'dvije strane'. Pa i nauštrb etike i pravila (novinarske) profesije. Treba li pozvati i na 'Ne čitam i ne kupujem Večernji list'? Za razliku od svoje umjetničke originalnosti kojom je u svojoj profesiji uvijek išla protiv struje i uz, darovani talent, bila izrazito svoja, Josipa Lisac kaže: „Društvo u kojem živimo je nesenzibilno, netolerantno. Tužno je to, jer živimo u 21. st. u kojem se na nevine ljude nasrće kamenjem“, ponosno ističući da razumije borbu gay prijatelja. Nećemo li više slušati 'O jednoj mladosti', 'Gdje Dunav ljubi nebo' ili Josipinu interepretaciju Ave Marije?

Niti jedan teoretičar novinarstva

... strukovno društvo, ti intelektualci i društveni kroničari, a kamoli Hrvatsko novinarsko društvo, koje sekundarno reagira na Šprajcovu smjenu, ali ne i na smjenu cijelog sustava medijskog terora i profesionalnog NEdjelovanja u Hrvatskoj, ne diže glas protiv diskriminacije cijele jedne struke koja se naziva sedmom silom i korektivom vlasti. Na ljestvici društvenih zala koje ih potiče na takvu akciju, krađa javnog novca je na zadnjem mjestu. Jer 'ta' Hrvatska koja želi naprijed je, njihovim redom važnosti napisano: protiv referenduma o braku, protiv rušenja dvojezičnih ploča, protiv diskriminacije i krađe javnog novca. Što reći o doniranju svog oglasnog prostora, istovremeno bivajući višemilijunskim poreznim dužnikom – daješ što ionako nemaš. No, da se taj dužnik-list ugasi, tko bi promicao taj novi val modernog novinarstva gdje valjda nitko tko nije protiv ovog referenduma kruh ne može zarađivati. Vrhunski primjer tolerancije različitosti i prava na svoje mišljenje bio bi potez Jutarnjeg da uokviri slike svojih novinara uz naslov: “Zašto smo Za referendum i definiciju braka kao zajednice muškarca i žene, IAKO pišemo u Jutarnjem listu“.

Taj 'Naprijed' posreduje i

... (diplomatsku) konstataciju Igora Zidića, predsjednika Matice Hrvatske, po načelu, 'malo jednima, malo drugima' stavom: 'Podržavam suzbijanje svake diskriminacije - uvijek, ne samo kampanjski. Nadam se da će se Jutarnji boriti baš tako - protiv svake diskriminacije - i da neće izuzeti iz vida da je nekad diskriminacija uperena prema većini.' Zidić zna da je ta nada odavno pokopana. Što li će tek reći Amigo i Dida moj 'Za', Arsena Dedića koji kaže: 'Kada sam prvi put bio u SAD-u, čuo sam misao kojom ću objasniti koji je moj stav o bilo kakvom obliku diskriminacije. Drži do moje slobode kao da držiš do svoje slobode. Nikome slobodu ne bih oduzeo i držao bih do svoje slobode“. Redatelj Dalibor Matanić, koji svojom filmskom umjetnošću inače želi i pomiče granice, u stvarnom životu ipak bi ih jasno postavio pa kaže: 'Akcija ‘Naprijed’ ono je što nam u ovom trenutku treba. I zbog toga čestitam Jutarnjem. Mi uvijek usmjeravamo svoju snagu prema podjelama, umjesto da stremimo tome da država bude mjesto kvalitetnog življenja. Zašto ne želimo biti zemlja u kojoj za polemike o partizanima i ustašama, o ćirilici, o crncima i gayevima, o vjernicima i ateistima neće biti mjesta?' Film dopušta problematiziranje gejeva, na način na koji to redatelj i scenarist zamisli, ali u stvarnom životu zna što štititi. Umjetnička sloboda je iznad zdravog razuma i demokratske procedure.

Ideološku indoktrinaciju na političkoj razini

... dopunjaju teror i najezda oglasnog propagandnog 'novinarstva' koje ozračje za suvislo argumentiranje i dijalog dovodi do usijanja. Milosrdni/inkvizitori, liberalno/klero-fašisti. Ako slika facebook profila nije u kvadratu zelenog Za i crvenog Protiv, je li dotična osoba 'dovoljno jaka' u svom uvjerenju glede referendumskog pitanja? Je li taj dovoljno 'naš' ili 'njihov'? To se pitanje nameće u svijetu mreže gdje smo svi izloženi međusobnom pogledu. Trebaju li i takva 'svrstavanja' u hrvatskom,  ionako dubinski i sa svih strana podijeljenom društvu? Za takvim 'nijemim krikom' najprije je posegnula 'strana' suočena s činjenicom da će referenduma biti. Ako nisu uspjeli znanstveno i vrijednosno argumentirano u ispravnost svojih stavova uvjeriti 20 % biračkog tijela zemlje u kojoj žive, preostalo je u crveno Protiv uokviriti svoju profilnu sliku. 

Nakon individualnih identifikacija

... pojačanih takvim vizualnim fejs očitovanjem, nemilosrdna arena u ime milosrđa nastavlja se na široj medijskoj platformi. Ako pojedine novine postaju pamfleti, a radio i tv informativne emisije ideološka indoktrinacija, treba li 'vratiti' Za i Protiv transparentima koji postaju krik u nedostatku 'normalnog' razgovora. Gdje je kraj uzvratnim 'taboravanjima'? Jer lanac neistomišljenika postaje poduži. Je li i iznenađujući? Na koga i čiju snagu se oslanjamo, i potcjenjujemo li vlastiti narod, ako smatramo da politički nekorektno izricanje stava predsjednika i premijera može utjecati i zbuniti volju hrvatskih birača na referendumu. Eto prilike za vlastitu odgovornost i da deklarativna većina kršćana i u tom segmentu potvrdi što zaista misli. Ne bude li tako, nisu krivi ni presudni Milanović, Josipović ni Jutarnji. Čitamo i međusobno razgovaramo uvijek jaukom s obzirom što se događa, a onda izbori završe B/baukom.

Poslušat ću i ubuduće

... jedinstvenu interpretaciju Lisac, stihove Dedića i misli Zidića. Netko će možda na trenutak biti malo 'tužniji', pitajući se, 'Zar i oni...' Mnogi svoju identifikaciju nisu izrazili okvirom profilne slike u boji, ne želeći biti dijelom 'natjecanja' po principu brže, više, jače, svodeći život na bojkotiranje i prebrojavanje lajkova stranice koja 'moj stav' (ne)zastupa. Ako tako činimo, koja je podloga naših razmišljanja i civiliziranih sučeljavanja?

Što zaista misli čovjek

... s kojim se rukujemo na društvenim događajima, čije pjesme slušamo, knjige čitamo i filmove gledamo, pokazuje takvo 'Naprijed'. To pokazuje i kako će 'takvi' ljudi, usprkos svome stavu, dobiti na natječaju za projekt zgrade HBK, (apropo toga da samo Katolička Crkva stoji iza referenduma). I u band aidovima ususret dolasku Pape i božićne pjesme će pjevati i stihove recitirati velika imena estrade i javnog života, po pravilima od ovoga svijeta. Promidžba poznatih, bez obzira na autentičnost njihova uvjerenja usklađenog sa životom. Rezervirani prvi red 'velikih'-Protiv od Božića do Uskrsa. Tko je tu isključiv i diskriminatoran? 'Malenima' i vjerodostojnima u Crkvi pridržana je mirna i uobičajena, požrtvovna svakodnevica, a ne prigodna ekskluziva pod svjetlima kamera. A ti 'maleni' su sve dosad, u svezi referenduma, na čuđenje svekolikog elitnog vrha, i iznijeli. I pokazali koliko su u svojoj dosljednosti i autentičnosti snažni i veliki. Možda to može biti poticaj da i Crkva uočava, dublje pronalazi i cijeni, otkriva talente u 'svojim redovima', a 'na nekom natječaju' ne mogu doći do izražaja već i samim time što nisu jetset i 'ekskluzivno' ime s crvenog tapeta. Ne zbog isključivosti spram ikoga, nego zbog vlastite i tuđe vjerodostojnosti i prevencije licemjerja u situacijama poput ovih, koje kod nekog izazovu želučano kuhanje; a netko ostane miran s profilom bez okvira, i stav, uz dostojanstveno obrazložen koji ne vrijeđa, otkrije i uzdahom uz Dida moj i Ave Maria.