Uz Dušni dan: 'Duša pripada veličanstvenom Kraljevstvu bezgranične ljubavi'

Uz Dušni dan: 'Duša pripada veličanstvenom Kraljevstvu bezgranične ljubavi'

Uz Dušni dan: 'Duša pripada veličanstvenom Kraljevstvu bezgranične ljubavi'.

andrej.jpg
Autor
fra Jozo Grbeš
Fotograf
Laudato
Objavljeno:
 
02.11.2021 08:05

 

Dolazi vrijeme kada sve umire i kada ljubavi nestaje. Lišće pada, zemlja pusta i prazna. Zajedno s prirodom umiru i ljudi. Čovjekovo tijelo kao da slijedi ovo odvajanje od lijepoga i sunčanoga. Odraz smo prirode i ona je ogledalo nas. Kako razmišljati o smrti, kako prihvaćati smrt onih koje volimo, čiji nam život čini radost? Ona nije predmet ismijavanja, kao što nam se to često čini, kao što se to događa ovih dana u čudnim, besmislenim slavljima 'Halloweena'.
 
Ljudi se boje nepoznatoga. Ljudi su u strahu od onoga što ne mogu kontrolirati. Smrt je svakako izazov za sve, za svaku dušu i svaki bitak! Stav prema njoj, prema patnji, odražava stanje u kojem se čovjek nalazi. To stanje odražava naš karakter, duhovnost, mudrost i stanje duše.
 
Kao da je u smrti važno dvoje:
 
a) nastaviti voljeti one kojih nema u drugim i novim ljudima, iskazati drugima ljubav kao što bismo ju iskazali onima koje nemamo uza se; i doista, na samom kraju putovanja postoje samo dvije vrste ljudi: oni koji se osvrnu na život s osmijehom, i oni čiji je pogled unatrag ispunjen tjeskobom i očajem u vremenu u kojemu se više ništa ne može promijeniti;
 
b) ne zaboraviti! Živimo u vremenu kad puno trčimo, razapeti između mogućeg i nužnog, tako da nemamo vremena za ozbiljno razmišljanje. Živimo u vremenu informativnog 'buma', kada nas sa svih strana bombardiraju informacijama koje moramo gutati, i tako zaboravljamo na ono važno u životu, posebice na ljude. Po zaboravu križamo povijest, negiramo iskustvo, ponižavamo ljubav i zaboravljamo na ljepotu trenutaka, dana ili godina.
 
Sam je Krist želio da ga se oni koji ga ljube aktivno i sjećaju. I kad ga se sjećaju, On postaje živ među njima. Zato nam je i ostavio moć riječi: 'Kad god pijete iz kaleža, kad god lomite zajedno kruh stečen žuljevima vaših ruku, ja sam s vama: ovo činite meni na spomen!' Sjećanja su 'opasna' jer u nama bude pokret, čin, riječ, hod za istinom.
 
Vjerujem da se duhovnost u čovjeku oblikuje i očituje: krjepostima, dobrom riječju, dobrim djelom, životom služenja; ondje gdje živimo, time kako živimo i onim što činimo i dan i noć.
 
Svake nedjelje govorimo da vjerujemo u snagu Duha, općinstvo svetih – zajedništvo svetih dobara i svetih osoba – oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni!
 
Bez te duhovne dimenzije nas kao duhovnih bića, čovjek ostaje u tami budućnosti. Ostajemo samo prazna tijela koja funkcioniraju dobro u određeno vrijeme, ali prolazni smo i s propadljivim rokom trajanja, ispisanim negdje duboko u nama. Etiketa nije vidljiva izvana, kao što je to na kutijama, bocama i svemu što čovjek zapakira.

Za nas kršćane temelj je našeg vjerovanja samo jedan događaj: uskrsnuće Nazarećanina! Ako u Njega vjerujemo, onda ćemo vjerovati i u svoje vlastito uskrsnuće; uskrsnuće dobrote, ljubavi, radosti, ljepote, nesebičnosti, uskrsnuće svega dobra, uskrsnuće onih koje volimo. Uskrsnuće daje perspektivu smislu života, veličini davanja i spoznaje da duša pripada veličanstvenom Kraljevstvu bezgranične ljubavi!

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Kolumne