Glas iz Ukrajine

Nasuprot političkom i geostrateškom tumačenju najveće posthladnoratovske krize izazvane stanjem u Ukrajini, koja na tezulju stavlja i mjeri moć Europe, SAD-a i Rusije, tzv. 'mali čovjek' nije vođen interesom i propagandom za prevlašću na karti svijeta. Kao hrvatski narod i sami smo morali razbijati predrasude o bivšoj federaciji (spram koje simpatije do danas kod nekih nisu iščezle) u borbi i pravu na vlastitu državu, u srazu s mainstream svjetskom javnošću navikloj na masku 'harmoničnog' YU bratstva i jedinstva. Za razliku od medija u službi politike, otvorenih za teorije zavjere i spinovske podvale, za od političke strasti očišćeni prikaz stanja u Ukrajini zamolila sam Oleha Hirnyka, Ukrajinca iz Lavova koji tamo i živi. Tom  intelektualcu činjenica da je grkokatolički svećenik samo dodaje težinu u istinitosti pogleda na stanje u toj najvećoj europskoj državi.

Tko je mogao pomisliti da 'stvar' završava na Majdanu? Dok su za vrijeme prosvjeda svi izvještavali o želji Ukrajinaca za potpisom sporazuma o partnerstvu s EU, događaje tumačili u svjetlu ekonomskog benefita za Ukrajinu, a o Krimu ni zucnuli, Oleh je već u siječnju sve stavio u kontekst odnosa s Rusijom. Poput vapaja, tada mi je napisao: „Ovo nije građanski rat, nego pokušaj okupacije Ukrajine dirigiran iz Kremlja. Evo ti teologije... Ne mogu ništa planirati, ne mogu predavati. Preostaje mi samo Psaltir. Vjerojatno ću krenuti u Kijev, što znači da ne znam kako ću i gdje zavšiti. Neka se Bog nama smiluje“.

Je li nas Putin 'kupio' moralkom?

U etičkim načelima Europa je srozana. U ime kapitalizma jača profit manjine vlasnika multikorporacija, pustoši većinu radno sposobnih građana onemogućujući im, ne profit, nego bazičnu mjesečnu plaću, socijalnu uslugu, oporezuje kućicu na moru kao nasljedstvo predaka. Putin 'zaustavlja' širenje homoseksualnih prava, genderizma i proziva špijunsko djelovanje nevladinih organizacija. U ranjenoj duši konzervativnih Europljana, kojima nakon džepa, uzimaju i obitelj, vjeru, narodnost i državotvornost, u Europi žednoj morala, Putinovi potezi pali su na plodno tlo kao poželjno državničko ponašanje koje zna štititi svoj narod, državu i tradiciju. Za razliku od dekadentne i američkim utjecajima podložne Europe, Putin se čini čuvarom javnog morala. Je li to tako?

„Rusija je zemlja fasada“, podsjeća Oleh na misao francuskog intelektualca nakon posjeta Rusiji. „Rusija je uvijek znala stvarati dojam konzervativne zemlje koja brani tradicionalne vrijednosti. Među ruskim glazbenicima i glumcima puno je homoseksualaca. Ne progoni ih se zbog njihove orijentacije. Vodeći ruski pravoslavni teolog Andrej Kurajev spomenuo je homoseksualni lobi u nekim ruskim pravoslavnim bogoslovijama. Odmah je izopćen. Nedavno je glasovita ukrajinska filozofkinja Oksana Zabužko na tribini intelektualaca spomenula pojam 'putinizacija Europe' kojeg su među prvima počeli upotrebljavati talijanski intelektualci. Kao primjer je navela nedavni događaj u ukrajinskoj školi: da dočaraju školski praznik, profesori su naručili djeci profesionalnu striptizetu. Zamolila je da se ne osuđuju  profesori, jer to je posljedica tzv. 'putinizacije', tj. agresivne propagande ruskih pornografskih sapunica u kojima su striptizeta i prostitutka ideal uspješne žene. Ako nas Rusija želi vojno potčiniti, o kojim vrijednostima, zaštiti obitelji i naravi čovjeka govorimo? Ako Rusija štiti zločinca Janukoviča, zar se može reći da je Kremlju stalo do ikakvih vrijednosti? Ako se Kremlj ne zaustavi u vojnoj intervenciji protiv Ukrajine, brojne obitelji u Ukrajini će izgubiti očeve i sinove. Toliko o moralu i zaštiti naravi čovjeka koje nudi Putin“ kaže Oleh.

Prepušteni sami sebi

Ekonomski, Rusija je najveće izvozno ukrajinsko tržište, no u povijesno-državotvornom smislu, Ukrajince puno toga negativnog povezuje s Rusijom. U povijesti je bilo više genocida nad Ukrajincima. Osobito traumatičan je Gladomor 1933. g. Umjetno izazvana glad  stanovništvu sovjetske Ukrajine koje je pružalo otpor Staljinovoj komunističkoj prisilnoj politici kolektivizacije ubila je deset milijuna ljudi. U tom, među najvećim zločinima 20. stoljeća, sasiječena je ukrajinska inteligencija, komunisti, a najviše ukrajinski seljaci, tada temelj sovjetskog gospodarstva, jer je Ukrajina bila najplodnije poljoprivredno područje SSSR-a. Učinjeno je to i tada u ime borbe protiv fiktivnog ukrajinskog nacionalizma, parole koja se i sad prišiva samosvjesnim Ukrajincima. Znamo što je značilo i kako izgledalo podjarmljivanje  hrvatskih seljaka 'kapitalista'.

„S Rusijom Ukrajince ne veže ni jedna dobra uspomena, baš ništa u povijesti. Žao mi je, no takva je stvarnost. Sada Rusiji prijeti Kina. U kineskim školskim udžbenicima piše da Sibir je njihov. (Kina je priznala novu vladu u Kijevu, op.a.). Rusija želi obnoviti Sovjetski Savez, napraviti neku novu tvorevinu koja će se zvati Euroazijski Savez. Progon grkokatolika je znak vraćanja staljinizma. Janukovič je htio zabraniti javno djelovanje Grkokatoličke Crkve. Zadnji put smo to doživjeli 1946. g. za vrijeme boljševizma. I to potvrđuje da u Ukrajini vlada totalitarizam na sliku i priliku staljinizmu. Zapravo, ne postavlja se pitanje za ili protiv EU, nego sada traje borba protiv eksportiranog totalitarizma iz Rusije. I nije slučajno da žele uništiti Grkokatoličku Crkvu u Ukrajini, jer se pokazla vrlo uspješnom u borbi protiv rusko-staljinskog totalitarizma. EU pravila su ništa u usporedbi s ruskom kriminalnom državom“ kaže Oleh. Ukrajinci su svjesni što je EU, ističe, no važna im je mogućnost putovanja Europom bez viza koja ih košta muke i novca.

„Svjesni smo da nama neće pomoći EU ni SAD. Mi smo prepušteni sami sebi. Ne očekujemo da će Europa i SAD brzo reagirati i zaustaviti Kremlj. Imamo iskustvo Gruzije, ruske okupacije Abhazije i Sjeverne Osetije. Dapače, u ponašanju europskih čelnika imamo 'deja vu', već viđeno od prije Drugog svjetskog rata. Vojnu intervenciju Kremlja protiv Ukrajine mogu zaustaviti samo prosvjedi zdravomislećih ljudi u Rusiji koji razumiju katastrofalnost situacije i ukrajinska vojska. Za sebe se do kraja mogu izložiti samo Ukrajinci! Moramo voditi pregovore na diplomatskoj razini s EU i SAD, no sve manje vjerujemo da će nama itko pomoći. No, baš će nespremnost odgovarajuće reakcije EU i SAD-a povećati broj država s nuklearnim oružjem, a time i opasnost od nuklearnog rata“ kaže Oleh.

Nakon Majdana – Ukrajinci žele ostati u svojoj zemlji

I Ukrajina pokazuje da je rat trajna i neiskorjenjiva prijetnja globalnom miru. Svjetske sile jasne su u određenju granica svog strateškog utjecaja koje ne može prijeći nikoji kapital. Svjetski strateg Kissinger za Ukrajinu smatra realnim postizanje uravnoteženog nezadovoljstva svih strana, ne apsolutno zadovoljstvo. Mnogi kukavičkima smatraju držanje EU i SAD-a u rješenju ukrajinske krize, zazivajući i vojnu intervenciju NATO-a. Tko se samodostatan usudi to željeti, kad je okidač nuklearna prijetnja? Za osudu su američke instalacije 'demokracije' u svijetu koje prati prolijevanje krvi. Svijet je vapio za diplomatskim rješenjem u Siriji, pa koji um priziva ratni sukob svjetskih sila u Ukrajini kao razdijelnici civilizacija. Hrvati znaju što znači potreba vojne pomoći napadnutoj zemlji. No, s obzirom na partnersku pozadinu saveznika i značaj strana u sukobu na odnose u svijetu, nije isto intervenirati u obrani Hrvatske od 90 000 četvornih kilometara površine i Ukrajine s 90% koridora koji spaja Europu s najvećim kontinentom, Azijom, zbog čega je oduvijek bitna u strateškoj borbi za nadmoć gdje se utjecaji istoka i zapada šire, odnosno zaustavljaju.

„Ukrajinski narod ne diše proeuropski ni proruski, nego sve više proukrajinski. Ukrajina je bogata zemlja i nitko od Ukrajinaca ne bi trebao ići raditi u Rusiju ili zemlje EU. Ljudsko dostojanstvo zahtjeva da čovjek živi i radi u svojoj zemlji i time povećava BDP vlastite države. To je jedan od zahtjeva Majdana. Prema statistici od prošle godine, skoro 70% mladih bilo je spremno napustiti Ukrajinu, no poslije Majdana taj postotak se drastično smanjio. Mi ne trebamo europski novac. Ako EU i SAD blokiraju račune bivših ukrajinskih dužnosnika na čelu s Janukovičem i vrate taj novac Ukrajini, nećemo trebati kredite od MMF-a i SAD-a. Imat ćemo dovoljno za podizanje ukrajinske ekonomije“ kaže Oleh.

Nasuprot tezi o starom prijateljstvu Rusa i Ukrajinaca, Oleh kaže da su povijest rusko-ukrajinskih odnosa intrige, izdaje, podvale, etnička čišćenja i genocidi od strane Rusije.

„No čini se da će upravo ova situacija od Rusa i Ukrajinaca učiniti zaista prijateljske nacije. Paradoksalno! Kao što je Janukovič zaista ujedinio Ukrajinu i više se ne može govoriti o podijeljenoj Ukrajini, tako su i Putin i sadašnja politika Kremlja dali sve od sebe da Ukrajinci i Rusi zaista postanu prijateljski narodi. Sada stižu brojne izjave od strane ruskih umjetnika, intelektualaca, glazbenika, u podršci Ukrajine. Skupina mladih u Petersburgu već je provela akciju kojom žele upozoriti Kremlj“ kaže Oleh.

I Židovi pali za Ukrajinu

Tragom Putinove izjave da je raspad SSSR-a najveća geopolitička katastrofa, stanje u Ukrajini može potaknuti pitanje je li Rusija demokratska samo 'paradno', izvanjski, a u unutarnjem djelovanju i dalje ne zazire od staljinističkih metoda podređivanja. Oleh podsjeća na izreku Churchilla: Fašisti budućnosti nazivat će se antifašistima. Otkud znanje europskim 'forumašima' što Ukrajincima treba i pravo da im želi rusko njedro, smatrajući ga čvršćim za opstanak Ukrajine? Kako smo kao Hrvati reagirali na smještanje u krilo Jugoslavije i balkanskog regiona?

„Sadašnje ponašanje Putina sliči na taktiku Hitlera prije Drugog svjetskog rata, iako u svojim izjavama stalno spominje opasnost od strane navodno naoružanih ukrajinskih ultranacionalističkih skupina. Ruska propaganda govori o mahu antisemitizma u Ukrajini nakon pada režima Janukoviča. No, među poginulima od snajpera za vrijeme najžešćih sukoba bili su predstavnici židovskih zajednica Ukrajine: Josip Šiling i Aleksandr Ščerbanjuk, član židovske zajednice Bejt simha. Oligarh Igor Kolomojski, jedan od čelnih predstavnika i sponzora židovskih zajednica u Ukrajini, imenovan je guvernerom Dnjepropetrovske oblasti kako bi svijetu pokazao da sadašnji događaji u Ukrajini nemaju veze s fašizmom i antisemitizmom. Na Majdanu je šator sa ruskom zastavom, a u Ukrajinu stižu ruski intelektualci izbjeglice kojima je zabranjen ulazak u Rusiju zbog njihova stava prema ideologiji Putina“ zaključuje Oleh.

O stanju u Ukrajini s terena i kontekstu referenduma na Krimu, pročitajte u tekstu 'Još Ukrajina nije nestala'.