Život u drugom valu koronavirusa

Život u drugom valu koronavirusa

Svi zajedno postajemo zasićeni temama i raspravama u vezi s koronavirusom. Upravo zbog svega ovoga, kada živimo 'novo normalno', briga za potrebite pada nam u drugi plan.

Autor
Domagoj Trojanović
Fotograf
pixabay.com
Objavljeno:
 
27.10.2020 13:32

 

Iz dana u dan slušamo kako se obaraju negativni rekordi kada je u pitanju broj novozaraženih i preminulih od virusa Covid-19, i to ne samo u Hrvatskoj nego u cijeloj Europi, ali i u svijetu. 

Prisjetimo se samo kako smo još u svibnju i lipnju proglašavali veličanstvenu pobjedu nad koronavirusom. Međutim, stvari su se ponovno zakomplicirale. Čak i zemlje srednje i istočne Europe (Češka, Slovačka, Slovenija itd.), koje su se u prvom valu pokazale uspješne u borbi protiv virusa, ove su jeseni postale velika žarišta. Konkretnog lijeka, odnosno cjepiva koje bi zaustavilo globalnu pandemiju, još nema, iako se vodi svojevrsna trka s obzirom na to koja će zemlja prva pronaći rješenje.

Drugi val koronavirusa nedvojbeno donosi neke nove probleme. Tri su glavna. Prvi je gubitak strpljenja građana za mjere koje poduzima država, što se vidi u kršenjima pravila koja su često i namjerna. Drugi je problem nedostatak slobodnih mjesta u bolnicama, liječničkog kadra te sanitarnog materijala. Treći je problem to što se mnogi ponašaju da je sve normalno, što dovodi do toga da se zaboravlja na socijalno ugrožene skupine. 

Naime, prošlo je već više od pola godine otkad živimo ponešto drukčijim načinom života. Nosimo maske i rukavice, držimo socijalnu distancu, dezinficiramo ruke, izbjegavamo masovna okupljanja (ako ih uopće ima). Ovo su samo neke od promjena na koje smo prisiljeni ili se na njih sami prisiljavamo. Ova nam nova pravila postaju navika. Zapravo, i više od navike.

Svi zajedno postajemo zasićeni temama i raspravama u vezi s koronavirusom. Upravo zbog svega ovoga, kada živimo 'novo normalno', briga za potrebite pada nam u drugi plan. Sve rjeđe razmišljamo i promatramo one koji trebaju našu pomoć. Brojne inicijative koje su postojale tijekom 'lockdowna' u ožujku i travnju, koje su se odnosile na pomaganje potrebitima (u pitanju nije nužno bila materijalna i financijska pomoć), više ne postoje ili su svedene na minimum.

Svi se zajedno moramo zapitati kako pomoći tolikom broju naših starijih sugrađana koji žive u staračkim domovima, a koji se zbog epidemije ne mogu susretati sa svojim obiteljima. Također, uzmemo li u obzir da se starija populacija ne služi tehnološkim napravama, trebamo uložiti još više truda da pokažemo blizinu najstarijima. Jednu od inicijativa kojom se željelo ohrabriti naše starije potaknulo je Vijeće Hrvatske biskupske konferencije za život i obitelj, pod nazivom: 'Zagrlimo starije pjesmom'. Tom inicijativom željelo se pomoći starijim osobama u prevladavanju usamljenosti i izoliranosti. S obzirom na to da dolazi hladnije vrijeme, bit će sve teže organizirati bilo kakav kontakt preko prozora ili balkona. 

Druga skupina ljudi koja u ovoj epidemiji osobito trpi jesu beskućnici. O njima se malo govorilo  i tijekom prvog vala, a svima je poznato da se oni nisu mogli pridržavati poruke stožera: 'Ostani doma', jer oni svoj dom nemaju. S obzirom na sve ovo, bila je to skupina koja je na poseban način bila ugrožena od zaraze. Sada, kada sa zimom dolaze i niže temperature i kada je sve više zaraženih, ovoj skupini ljudi treba pružiti posebnu zaštitu i brigu. Tu svakako mogu pridonijeti prepoznatljive humanitarne organizacije, poput Caritasa i Crvenog križa, a svatko od nas trebao bi se zapitati kako pomoći. Jedan od načina svakako je i kupnja časopisa 'Ulične svjetiljke', u kojemu pišu, ali ga i na ulicama i trgovima prodaju sami beskućnici, čiji dio prihoda ide za njihovu pomoć. 

Sljedeća su skupina invalidi. To se odnosi na sve one koji na bilo koji način ovise o drugima i o radu zdravstvenih i socijalnih ustanova. Zbog okolnosti oko epidemije koronavirusa njihov je život još više otežan. Jedan od problema je i to što su ponekad bez pratnje prisiljeni obavljati preglede u bolnicama. Također, zbog zaštite od širenja epidemije obustavljene su brojne radionice, susreti i druženja udruga i organizacija koje pomažu toj skupini ljudi, što negativno utječe na psihološko stanje i raspoloženje.

Unatoč svim poteškoćama koje donosi drugi val epidemije i niske zimske temperature, ne smijemo se opuštati i ponašati tako kao da je borba s virusom gotova ili bezazlena. Također, ne smijemo zaboraviti na one kojima je pomoć itekako potrebna, u ovim vremenima i više nego inače. Dužni smo brinuti se o sebi samima i o svojim bližnjima; ali pozvani smo, svatko ponaosob, iskazivati brigu za one kojima je naša pomoć potrebna. Raspitajmo se u svojoj okolini kako se može pomoći onima koji nailaze na probleme u borbi s koronavirusom. 

***Članak je dio niza 'Položaj socijalno ugroženih skupina za vrijeme i nakon epidemije koronavirusa', a objavljen je u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva Agencije za elektroničke medije. Dopuštneo je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i imena autora.***

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Kolumne