Medijski poučak i opušak

Medijska sloboda u Hrvatskoj odlučila je biti neslobodna, a vlast svih građana vlast nekih. Najveći mediji u državi ignoriraju demokratsko gibanje tisuća građana u prikupljanju potpisa za raspisivanje referenduma, a aktualna politika davno je terminom građanin potisnula Hrvat, kao da državljanstvo vrijeđa nacionalnost. Oni koji su, navodno, htjeli povezati narodni korpus, uspijevaju ga sad i statusom građanstva razjediniti. Svibanj je mjesec Dana medija i osobitog spomena medijskih sloboda. Zanimljivo je na konkretnom tretmanu građanske inicijative 'U ime obitelji' vidjeti kako izgleda kad medij odluči ne biti glas, prenositelj, informator. Zaprepašćuje tolika imunost i divovska, zazidana šutnja (a kažu da je Berlinski zid srušen) spram inicijative koja ide za tim da se mijenja (i dopuna je mijenjanje postojećeg) Ustav, temeljni pravni akt, konstitutivni zakonski okvir države. U Hrvatskoj se vode rasprave kad se mijenja sadržaj i nižih zakona. Koja bi se tek rasprava i medijska pažnja trebala posvetiti želji za unošenjem neke stavke u najvišoj pravnoj odrednici? Što može više izazvati, od zadiranja u Ustav? U Hrvatskoj nije odjeknula ni presuda Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, koji je dvjema osobama istospolne zajednice u Francuskoj odbio pravo na posvajanje djeteta, uz poruku da to nije diskriminacija.

Nisu svi referendumi isti!

Pokazanim NEdjelovanjem najvećih hrvatskih dnevnika i portala, opipljivo para glas iz tih 'uredništava': 'U ime obitelji' - ignoriraj! Možemo usporediti s načinom praćenja referenduma u Dubrovniku. Mjesecima smo bili izloženi prilozima o tom uzornom slobodarskom djelovanju Dubrovčana, a uređenje njihovog lokalnog prostornog plana tematizirano je kao investicija od državnog značaja par excellence. I unaprijed se znalo, Srđ je njihov! Je li 'U ime obitelji' toliko pogubno i jako, da im se ne pridaje pažnja koju bi, po novinarskom kriteriju novosti i rijetkosti (jer to raspisivanje referenduma u nas jest) zaslužila imati? Jesu li mediji toliko kao korektiv vlasti evoluirali, da im je odjedanput draže i manje 'opasno' štancati naslove o štrajkovima svih državnih prijevozničkih tvrtki, tragom prozivki da između zdravstvenog odgoja i egzistencijalne ugroženosti primat treba imati socijalni status i ekonomski standard? Je li zdravstveni odgoj ujedinio zdrav razum ljudi različitih svjetonazora i političkih opcija, pa glavni mediji kazaše - 'nećemo ovaj put dati prostor stavu koji je veći štrajk od ikojeg airlinesa, željeznice i tramvaja'? Ono bijaše medvjeđa usluga, reklama se plaća, a autogol i rat sa zdravim razumom vlastitog naroda ne zaboravlja!

Što je vijest, a što Ustav?

Na dan početka prikupljanja potpisa, vijest u državi je kako je nekad pozirala Slavica Ecllestone, a u danima kad se javlja o više od 200.000 prikupljenih potpisa, važna je tema nevjesta ruskog oligarha i raspodjela njihove imovine u Hrvatskoj. Najčitaniji mediji manifestirali su moć manipulacije, da se po jutru dan uopće ne poznaje, po stupcima i naslovima o braku kao zajednici muškarca i žene. Total(itar)na šutnja i ignoriranje! Prva obavijest o tome bili su retci o podršci akciji Igora Štimca. I 'Naš neimenovani izvor tvrdi', da će Vlada očitovanje o definiranju braka kao muško-ženske zajednice tražiti od Ustavnog suda, sugerirajući da će Ustavni sud tu mogućnost odbaciti. No, Branko Smerdel, profesor ustavnog prava i jedan od autora Ustava, za portal Index kaže da u tom slučaju ne vidi nikakvu vezu. „Ako u Ustavu imamo tajne službe, možemo imati i definiciju braka. Ne može se na referendumu odlučivati samo o onome što se nama sviđa ili ne sviđa. Ako građani kažu da to hoće u Ustavu, onda naravno da to može ići u Ustav. Ustav radi narod, rade ga birači i zato se vlast mora pokoravati Ustavu", kaže Smerdel.

Izbor samo njima, ne svima

Neprirodnu medijsku blokadu inicijative 'U ime obitelji' i nasilničkih događaja koji prikupljanje potpisa prate, u svojoj reakciji proziva i Hrvatski helsinški odbor: „Pojedini mediji koji su najsitnije izgrede, pogotovo one nad gay populacijom, pretvarali ili pretvaraju u javne skandale, danas uglavnom šute, pa hrvatska javnost stječe dojam da se uopće ne prikupljaju potpisi za referendum“. HHO smatra da se u medijima, koji prešućuju izgrede i napade na volontere, šutnjom podupire atmosfera linča. Ako neka manjina tako 'snošljivo'i 'dostojanstveno' nastupa a nije na vlasti, za čim bi sve posezala kad bi raspolagali sredstvima represivnog i inog državnog aparata? Ako su agresivni u sferi civilnog djelovanja na ikoji pokret drugoga i drugačijega, kako bi nastupali kao vlastodršci, političari? Sad koriste upaljače, bi li tada, u dopustivosti svog službenog djelovanja, koristili Molotovljeve koktele? Na sjednici Vlade premijer ne osuđuje nedemokratsko i nasilno ponašanje dijela građana svoje zemlje spram akcije koja se zalaže za referendum. Osude su rezervirane za određene stranačke boje, a otegotna okolnost je i u slučaju da si heteroseksualac. Potpisnici pisma Platforme 112, redom demokratskih i pravičnih naziva, 'U ime obitelji' prozivaju političkim manipulatorima. Nije li logičnije i prirodnije da se građanske udruge solidariziraju s drugim građanskim udrugama, jer im je narav djelovanja ista – buditi građansku akciju u društvu. Tko je zapravo manipulator, manipuliran i totalitaran? Je li stranačka pripadnost ikome prepreka za ikoje javno djelovanje? Postoji li pošteniji pristup od toga da se o važnom pitanju svatko punoljetan izjasni na referendumu? On nije privilegij nikoje narodnosti ni vjeroispovjesti, nego pravo svih birača. Svatko mu može pristupiti i s 'da' ili'ne' odlučiti. Čemu panika i uzbuna, kad svatko ima mogućnost izjašnjavanja? 'U ime obitelji' ne kaže što će građani na referendumu odlučiti. Samo želi mogućnost, opciju, da svi građani RH imaju priliku demokratskim putem izjasniti se o braku i obitelji.

Nacionalni šovinisti i klerofašisti

Postoji li igdje još zemlja s tolikim dvostrukim mjerilima spram svojih građana? Tumače li se igdje još pravo i zakoni, prekršaji i kazne, kao u zemlji čija su himna i priroda Lijepa naša? I tu ljepota završava. Jesu Amerikancu i Nijemcu, Amerika i Njemačka, takva i tolika maćeha, kao što je to Hrvatska Hrvatu - građaninu? Hrvatsko biće nije (više) podijeljeno na nacionalnoj ili vjerskoj, nego na građanskoj osnovi. Upravo zbog te dvije prethodne odrednice. A bili smo prosvjetljivani kako status građanina, u vremenu nacionalnih šovinista, sve državljane 'ujedinjuje' i razlike među ljudima prostora u kojem žive, bez obzira na narodnu pripadnost i svjetonazor, 'potire'. Sad ti građani-prosvjetitelji svoje sugrađane nazivaju klerofašistima! Kako građanin ove zemlje može biti Hrvat, a tek katolik? Kao građanski aktivan, ne smiješ ni član točno određene stranke biti. Vlast se i na komemoraciji u Jasenovcu ne libi politički obračunavati, manipulirajući izjavom 'domaći i gosti', koja je osobi koja ju je jasno obrazložila i europski mandat donijela. U čemu je razlika kad je za osudu da je netko domaći i gost po nacionalnoj, ne i po vjerskoj osnovi?

Kad opušak nije opasan

Do takvog razlikovanja dovodi, nažalost, i ponašanje policije. Napad na volontere 'U ime obitelji' je prekršaj. Pokazuje da su činovnici, izvršitelji političke volje, a ne državni službenici u službi prava, neovisni o bansko-dvorskoj uputi. Ne treba donijeti sankcije koje će zla djela sprječavati, nego poticati. Ohrabreno je svako buduće ponašanje pred štandom za kojim se u građanskoj sferi djelovanja nešto propisno događa. Ako vam dotična akcija ne odgovara, bacite opušak, platit ćete koju stotinu kuna, namjera i nije opasna. Paljevina ne ugrožava čovjeka pred kojim je upućena, konkretno i blisko, tek remeti zrak u prostoru, apstraktno i daleko. Zakon (njegovi tumači, koji znaju kad, što i otkud uzeti) to kvalificira lakšim prekršajem protiv javnog reda i mira, u skladu s otpustom iz traumatologije, da su čovjeku nanesene lakše ozljede. Nije bitno zbog čega i kako si UOPĆE u traumatologiju dospio, a nisi trebao, nego kako si iz nje izašao – lakše opečen. Rang dječje, blage opomene, 'Ne, ne, pec pec'. Glavno da nisu intervenirala vatrogasna kola s cijevima. Ili, ipak! Nemojte testirati kriterije remećenja javnog reda i mira upaljačem (i trgati potpisne liste je u rangu 'dijete se zanijelo', a s djetetom treba blago), jer će zakon u slučaju onih koji štite prava ikoga i ičega drugoga, (floskula je postala koji je nivo zaštite javnih akcija u vezi kućnih ljubimaca i homoseksualaca), itekako pokazati svoju snagu i moć. Štoviše, reći će da se takav u EU ne može proć'!

Gore stablo nego čovjek

(Hrvatska) policija, koja inače ne koristi metafore i čije djelovanje ne bi trebalo imati veze s pričanjem bajke, plamenu na Cvjetnom trgu pripisuje metaforičko značenje. Njihove radnje kažu da nije riječ o napadu na aktiviste, nego: 'Manji požar u kojem je opožaren štand izazvan je odbačenim opuškom cigarete'. Opušak je dobio moć neovisnog, samostalnog kretanja. Nije više povezan s tim da je u nečijoj ruci, koja ga treba baciti. Opušak je personificiran. Loš učinak izaziva on, a ne osoba koja ga na mjesto gdje to činiti ne smije, odlaže, i njegovim upravljanjem vlada. Slučajno se tu zatekao štand 'U ime obitelji'. Znači li to i izmjene zakona o suzbijanju požara? Neće li, tom logikom, uvijek biti kriv i za osudu opušak, a ne osoba koja bacanjem opuška ugrozu izaziva? Eto što znače konteksti! Da je umjesto plakata i ruksaka koji su gorjeli, a požrtvovna volonterka ih gasila, tu bila šiška bora ili šuma, o posljedicama (širenja) djelovanja opuška bolje ne razmišljati. Više treba žaliti stablo i šumu, nego obitelj i čovjeka. Ususret sezoni požara, koja poruka. Hoće li ovo ljeto biti manje kaznenih počinitelja požara, jer će ih uzrokovati opušci, a ne piromani? I ovo zaključivanje može se prije proglasiti poticajem na vršenje kaznenog djela, a ne da službeno objašnjenje zagrebačke policijske uprave o zlodjelu na Cvjetnom trgu do takvog zaključivanja dovodi.

Brzina djelovanja državnih službi varira od trenutka do trenutka

Učinkovitost u pravnom postupanju, do osuda s najviših političkih razina, u trenu se odvija kad je ugrožena seksualna ili nacionalna manjina. Bacanje kamenja na kuće u Biljanima Donjim naziva se kamenovanje i miniranje suživota, a bacanje opuška na trgu metropole nije paljenje i miniranje civilnog društva. Slučaj odjekne i do Bruxellesa i postane mjerilom hrvatskog ispunjavanja EU kriterija. Kad se napadne inicijativa u ime obitelji, obitelji bez nacionalnog, političkog ili vjerskog prefiksa – čiji je temelj zasnivanje heteroseksualnog braka, službena policijska izvješća o incidentima u Zagrebu pišu se dvadeset dana. Nema žurbe! Nekad smo ekspeditivni Europljani, a nekad lakonski Balkanci. Neka je Hrvatska u nečemu moćna ići protiv EU struje – u nejednakom i nepravičnom tretiranju svojih građanskih stvarnosti. Zaštita braka kao zajednice muškarca i žene nije kriterij za ulazak u EU. Tamo i ulazimo jer smo se zaštite takve zajednice odrekli. Varira i definicija govora mržnje. Kad hetereoseksualac homoseksualca nazove pederom, to je govor mržnje, ne i kad neistomišljenik 'U ime obitelji' javno napiše 'Isus voli pedere'. Reći peder je uvredljivo ovisno tko to i u kojem kontekstu kaže. Je li diskriminacija temeljem krvnih zrnaca teža i opasnija od one temeljem vjerskog uvjerenja? I spolnog! Jer i spol postaje predmetom vlastitog određenja; 21. st. nije stoljeće multinacionalnih kompanija, nego i multi-diskriminacijskih prava i osnova.

Gdje su studentski zborovi i ženske kuće?

Ipak, u Hrvatskoj postoji osvještena građanska solidarnost, pa i kod ljudi suprotnog stajališta. 'Građanska akcija' koja se inače ne slaže s 'U ime obitelji', osuđuje napade na volontere, 'neugodno time zatečeni'. Smatraju da taj čin 'nema veze s ljudskošću, kamoli sa zdravim razumom'. „Dovođenje života u opasnost i uništavanje nečije imovine, jer se skupljaju potpisi, ma koliko se netko ne slagao s temom skupljanja potpisa, nije u skladu civilizacijskih ni ljudskih dostignuća, niti ima ikakve veze s demokratskim pristupom na koji svi imaju pravo. Taj ekstreman čin napada samo šteti odnosima i te idiote, tko god da stoji iza toga, treba zatvoriti. Počinjenim napadom se samo stvara razdor u društvu. Ukoliko se već netko ne slaže s ciljem prikupljanja potpisa, na raspolaganju je cijela lepeza drugih mogućnosti, kojima se među ostalim i mi služimo, a koja ne uključuje nikakvo nasilje, dovođenje ičijeg života u opasnost niti oštećenje imovine“, poručuje Građanska inicijativa. Na Fakultetu elektrotehnike i računarstva muškarac je napao studentice volonterke, vrijeđao ih i trgao plakate, no nije se javio nijedan Studentski zbor, to osudio ili se s kolegama solidarizirao. Neugodnosti i nasilje su činjeni baš na mjestima gdje su volontirale žene, no nema reakcija B.a.B.e. i kuća za zaštitu od nasilja nad ženama.

I još nešto znakovito!

Kako su vodeći hrvatski mediji složno kvalificirali dr. Judith Reisman kao kontroverznu znanstvenicu, tako su se, izvješćujući o akcijama 'U ime obitelji', odlučili za riječ TVRDE. Naime, izvješće 'U ime obitelji', u kojima su akteri argumentirano opisali nasilne radnje kojih su njihovi volonteri žrtve, u medijima nije preneseno kao gotova činjenica. Nego je uz tu informaciju stavljeno da u akciji 'U ime obitelji' TVRDE kako su njihovi volonteri izloženi negdje incidentnim, otežanim uvjetima djelovanja. Nije rečeno 'To se dogodilo', jasno potkrijepljeno, nego 'U ime obitelji tvrde…', da se neugodna radnja dogodila. Poruka: takvo prenošenje informacije sumnja u izrečeno, oni se od vjere u realno događanje takvih čina ograđuju. Nije to što je očito u rangu s onim što jest po neimenovanom izvoru. Vjeruje se tajnama i zastorima, ne očiglednostima. Kako se odjednom mijenjaju načini prenošenja informacija! Tko je zapravo kontroverzan? Medijska sloboda koja je odlučila biti neslobod(n)a.