„Mir vama“ u zemlji gdje postoji Ured za mir

Osim pastoralnog, pohod pape Franju 6. lipnja Sarajevu po susretu s bosansko-hercegovačkim vlastima ima karakter i državničkog posjeta. Praćenje svakog pohoda pape, kao moralnog autoriteta, ali i glasnika duha vatikanske diplomacije, u svijetu izaziva pitanje: zašto tu (dolazi), zbog čega (sad)? Na to kardinal Vinko Puljić kaže: „Roditelj u obitelji uvijek će više pažnje posvetiti bolesnom djetetu nego zdravoj djeci. Tako i u ovom slučaju, ja gledam papu kao oca, koji zna: ovdje su poteškoće, ovdje treba ohrabrenje, nada, proces izgradnje mira, dijaloga. Zato je papa izabrao BiH. A kako je on to uradio, odjedanput je povukao cijeli svijet, odjedanput i svi drugi političari osjećaju da i oni moraju nešto učiniti, kad i papa to čini. Time je veliku pozitivnost već unio“.

Hoće li pozitivnost značiti novi odnos EU-a prema BiH, i po stupanju na snagu, konačnoj deblokadi Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između BiH i EU-a, ostaje vidjeti. Taj se Sporazum smatra početkom novog poglavlja koje dosadašnje zahtjeve za reformom ustava i izbornog zakonodavstva u BiH, zamjenjuje primarnom reformom u gospodarskom, socijalnom i političkom području zemlje s gotovo trećinom nezaposlenih.

Od postojanja do upitnog opstanka 

Papin pohod je trenutak skretanja pogleda prema zemlji u kojoj je 1991., te godine novije razdjelnice mira i rata, u BiH bilo 812 256 katolika. Sada ih je 420 294, odnosno 48,25% manje. Nije riječ o pukoj statistici s kojom bi se u odnosu na nekog drugoga trebalo natjecati ili kao porazom ogorčeno i prijeteće mahati. Riječ je o ljudskim životima, prekrajanju cijelih obiteljskih sudbina, koji napuštaju rodni kraj svoje višestoljetne prisutnosti i bivaju iskorijenjeni.

Nije riječ ni o pukoj suvremenoj migraciji koja napušta svoju zemlju iz ekonomskih razloga. Pastiri Vrhbosanske crkvene pokrajine tu prepolovljenost katolika nazivaju rezultatom plana istrjebljenja Hrvata. No kršćani Europe, pa ni mi prvi susjedi, ali najviše, sunarodnjaci, članovi jednog naroda, solidarno ne palimo svijeće na trgovima u znak apela za pomoć opstanku jedne drevne katoličke zajednice u Europi, koja obiluje duhovnim zvanjima čiji svećenici i redovnici na svim razinama oduvijek pomažu rast, odgajaju i obrazuju naraštaje ljudi Crkve u Hrvatskoj.

Podloga odlaska Hrvata iz BiH nije tek klasična socijalna komponenta u želji za zaposlenjem drugdje. Moćnici svijeta sustavno nastoje da se u BiH uguši legitimno predstavništvo i naznaka hrvatskog identiteta, u konačnici opstanka: u predstavničkim tijelima područja gdje je Hrvat i većina, ispadne manjina; sredina s najvećom koncentracijom Hrvata, Mostar, dobije poseban status kao nikoji drugi grad, koji njegovu većinu minorizira, školstvo po hrvatskom programu naziva se segregacijom, hrvatski mediji se gase...

Svatko u BiH može čuvati svoju autentičnost i time doprinositi kulturnoj raznolikosti; zbog statusa nacionalnih manjina stopiraju se cijeli državni procesi; srpski entitet ima oznake države u državi; ali hrvatska autentičnost, konstitutivnost hrvatskog naroda, svijet tako dirigira, treba se asimilirati, jedina strši i ruši građanski koncept BiH.

No, u BiH se ne uništava samo građanska egzistencija, čega smo svjedoci i u Hrvatskoj i diljem svijeta. U BiH se uništava jedna narodna esencija. Cijelo jedno, nekad afirmativno postojanje, sada postaje i naziva se „hrvatsko pitanje“ – u BiH.

 
Prepolovljenost kao bolni znak

„Pohod pape Franje je silna poruka da se zaustavi nestanak Crkve na ovim prostorima i da se izgrađuje mir na jednakim pravima i putem dijaloga. Različitost ne smije biti izvor isključivosti, nego uvažavajući jedni druge u različitosti putem dijaloga, pozvani smo izgrađivati zajedničku budućnost. To nije samo poruka za vjernike nego i za političare i svjetske moćnike“ kaže kardinal Puljić.

Izazovno je već i samo geslo papinog pohoda: „Mir vama“. S tom željom pohoditi zemlju u kojoj (vidljivo) oružje više ne zvecka, snažna je i direktna poruka sama po sebi. U ovu je godinu papa Franjo ušao s mišlju kako „mir nije samo odsutnost rata, već opće stanje u kojem je čovjek u skladu sa sobom, prirodom i drugima“.

U svom prvom siječanjskom Angelusu rekao je kako pomisli na „jasne kontraste u našim gradovima među skupinama različitih kulturalnih, etničkih i vjerskih pozadina“. BiH je tako kontrastna zemlja. Puno se priča o miru, „ali često biramo suodgovornu šutnju ili ništa konkretno ne činimo za izgradnju mira. Ljudsko srce može odbiti svjetlo i radije izabrati tamu jer svjetlo otkriva njegova zlodjela“ kaže papa Franjo.

Stoga već i geslo „Mir vama“ najjače i najbolnije potvrđuje što je toj zemlji potrebno, čega nedostaje. Jer plod mira nisu sljedeće činjenice: na području Federacije BiH prije rata 1991. g. bilo je 631 535 katolika, sada ih je 403 988 - manje je 36,03% katolika. Na području Distrikta Brčko prije rata bilo je 27 865 katolika, sada je 6 951 katolika - minus od 75,05% katolika. U Republici Srpskoj, prije 1991. g. bilo je 152 856 katolika Hrvata, a sadašnjih 9 355 je 93,87% katolika manje.

Radikalan je primjer Derventskog dekanata gdje je od nekadašnjih 50 000 katolika, ostalo njih 985. U Vrhbosanskoj nadbiskupiji od nekadašnjih 528 000 katolika, sada je 180 000. U Banjolučkoj biskupiji, u odnosu na predratni broj, manje je 92,62% Hrvata. Tami doprinosi i negativni demografski trend.

God. 2014. u BiH kršteno je 4 276, a umrlo 6 188 osoba. Upravo je Katolička Crkva u BiH: 247 svećenika, 331 redovnik, 509 redovnica (dvadeset i četiri redovničke zajednice su u BiH), 13 predškolskih katoličkih ustanova, sedam katoličkih školskih centara s 14 škola koje pohađaju i ne-katolici, KBF i Franjevačka teologija u Sarajevu i Teološki institut u Mostaru, ostala s ostacima ostataka (od 3,8 milijuna stanovnika u BiH, 14,3 % je katolika) i kao zagovornici povratka čuvaju baštinu i vjeru svoga naroda od zaborava.

 
Značajna pograničnost

BiH je papa Franjo za susreta s bosansko-hercegovačkim biskupima u ožujku ove godine nazvao pograničnim područjem, izražavajući svjesnost kako su u zajedništvu, iako nesavršenom. Zna papa kako je upravo ta pograničnost bila epicentar izbijanja Prvog svjetskog rata čija se stogodišnjica početka obilježila 2014. g., u opominjućem spomenu na smrt deset milijuna ljudi.

„Mir vama“ na trenutak će ubrizgati ohrabrujuću duhovnu struju, kao Kristov uskrsli pozdrav koji nakon patnje i sa znacima rana, ipak obnavlja. Ta je zemlja pod međunarodnim protektoratom već dva desetljeća od završetka teritorijem pograničnog, a sadržajno prelamajućih svjetskih utjecaja, 1990-ih najrazornijeg rata u Europi nakon Drugog svjetskog rata, kad je stradalo do 200 000 ljudi, a dva milijuna je raseljeno.

Pred očima svijeta odvijao se genocid u Srebrenici. Gotovo četverogodišnja opsada Sarajeva jedna je od najdužih u modernom ratovanju i najduža opsada jednog glavnog grada ikad. Prosječno 329 projektila na grad dnevno, sveukupno 50 000 tona topničkih projektila na grad i do petnaest žrtava dnevno od snajpera – taj usredotočeni i nevidljivi nišan koji je grad usred Europe pretvorio u bojišnicu nad civilima, usmrtio je 14 011 života, čime je to najveće BiH stratište po ljudskim gubicima.

BiH je zemlja koja i u miru službeno ima institut uspostavljanja mira. Stanje mira u BiH kao da je proglas, dekret, daytonski projekt koji se bez vanjskog nadzora i promatranja urušava.

Ured visokog i specijalnog predstavnika EU-a za BiH vodeća je organizacija za civilnu implementaciju mira u BiH sa sjedištem u Sarajevu i uredima u Banjaluci i Mostaru. Mir je jedina stvarnost uz koju unitarnost i centralizam nisu negativno konotirani, jer mir, poput zraka, iz svog središta treba biti sveobuhvatan, totalan. No, u BiH, jednoj zemlji s tri službena jezika, i Ured za mir mora se razdijeliti i radi kontrole svakog aktera imati tri adrese službenog predstavništva.

 
Institucije, gdje ste?

Iz dosadašnjih pohoda zemalja pape Franje izvan Italije, vidljivo je kako su kriterij njegova odabira, a 'odlazak na periferije' credo je njegova pontifikata, područja u kojima katolici nisu većina, gdje je ta prisutnost mučenička, i u napetom, ugroženom suživotu s pripadnicima drugih religija: Sveta Zemlja, Južna Koreja, Albanija, Turska, Šri Lanka.
 
U mjesecu koji je u znaku Presvetog Srca Isusova, u Vrhbosansku nadbiskupiju koja je pod božanskom zaštitom tog Očevog središta, papa Franjo dolazi katolike utvrditi u vjeri, podržati ekumenski i međureligijski dijalog, a iznad svega, ističe, sve ohrabriti na miran suživot.
 
Riječima „Poruka mira, suživota, pomirenja i obnove za zajedničku budućnost BiH“ o. Federico Lombardi opisuje pohod pape Franje Sarajevu. Na tom povijesnom mjestu treba se, kaže, govoriti o ratu, miru i pomirenju.
 
No, kako vjerovati u sustav koji derogira tvoja temeljna prava, u nedostatku institucija koji omogućuje da Hrvate u vlasti uvijek ne predstavljaju osobe koje imaju potporu hrvatskih birača. To nameću i odluke visokih stranih predstavnika na državnoj, entitetskoj i lokalnoj razini.
 
Biskup Ratko Perić vapi: „Sustav u kojem sada živimo zaslužuje naziv: institucionalizirana nepravda! Statutarna nepravda! Danas svijet vrisne ako se malom djetetu nanese bilo kakva nepravda. A ovdje se cijelom narodu nanosi nepravda, i sve u redu! Oni koji nam ne daju institucije ili nam ruše i ovo što imamo, kao da žele da s ovih prostora nestanemo – kao što i nestajemo. Za naš je opstanak presudno imati jake i pravedne institucije“. 
 
 
Dolazak pape raduje i muslimane
 
Papa Franjo voli raspravljati s ljudima koji ne dijele njegovo mišljenje, kaže. „Jer i kad se s nekim ne slažete, on vam uvijek da nešto ili vas dovede u situaciju u kojoj ćete preispitati svoja stajališta. A to čovjeka obogaćuje. To je način na koji se trebamo ponašati prema ljudima s kojima se ne slažemo“ smatra papa.
 
To je polazište njegovog duha svake vrste dijaloga. Duh suradnje različitih uvjerenja potvrđuje se sad i u Sarajevu. Vjernici muslimani iz Zavidovića, Salem Hajderovac i sin Edin, u svojoj stolarskoj radionici izradili su drveni sedes za liturgiju s papom. Najvećim projektom svoje karijere smatraju taj sedes kojeg su uresili s kršćanskim motivima, papinim grbom, pšenični klas simbolizira Bosnu a vinova loza Hercegovinu. I za pohod pape Ivana Pavla II. 1997. g., muslimanski obrtnici iz Konjica izradili su stolicu koja se sad čuva u Sarajevu.
 
Na misi s papom Franjom, među desetcima katoličkih župnih zborova, pjevat će i zbor iz Srbije, Ekumenski muški zbor beogradske katedrale. To su simbolične geste koje pokazuju da postoje vrijednosti koje u zajedničko stvaralaštvo mogu povezati različite. Papi Franji je pisala i skupina zatvorenika Kazneno popravnog zavoda Zenica. Izradili su mu i dar, drvorezbarsko djelo prikazuje Isusovu posljednju večeru s apostolima.
 
„Sveti Oče, ispunili ste srećom našu dušu i srce samim dolaskom u našu državu BiH. Jako nam je žao što se ne nalazimo na slobodi kako bismo i sami uzveličali Vaš dolazak i boravak u BiH. I mi osuđenici imamo želju da ljudi u svijetu žive u miru, da se pomažu bez obzira koje su nacije, vjeroispovijesti ili rase, kao što to radimo mi paćenici - osuđenici u zatvoru. Molimo Vas da kao mali znak pažnje prihvatite naš poklon koji smo s ljubavlju u zajednici izradili za Vas - našeg Svetog Oca. Želimo Vam sve najbolje - osuđenici: Dino Muftić, Vedran Gavrić, Velid Huskanović, Hanas Šehović, Haris Bečirspahić“.
 
Papa Franjo osobito prati zatvorenike, s kojima slavi Veliki četvrtak i pere im noge u zatvorima, te se i zapita zašto oni nisu imali prigodu koju je imao on - da ne učini djelo zbog kojeg bi završio u zatvoru.
 
 
Znati sačuvati nutarnji svijet
 
Za njihova susreta u ožujku, papa Franjo pred biskupima BiH izrazio je svjesnost da postoji afektivno i društveno razdvajanje cijelih zajednica u BiH. „Još uvijek su živa sjećanja na sukobe na osobnoj i općoj razini s ranama srca koja i danas krvare. Papa i Crkva su s vama u molitvi i po djelotvornoj potpori vaših planova u korist onih koji naseljavaju vaše krajeve, bez ikakve razlike. Stoga vas ohrabrujem da ne štedite svoje snage u podupiranju slabih, da pomognete sve koji imaju opravdanu i iskrenu želju za ostankom u rodnoj zemlji te utažite duhovnu glad onih koji vjeruju u neprolazne vrijednosti, proizašle iz evanđelja, koje su tijekom stoljeća podupirale živote vaših zajednica“ sličan sadržaj te papine poruke će se čuti i 6. lipnja u Sarajevu.

Papa hijerarhiju Crkve, svećenike, koji su, kaže, pozvani biti očevi svima, potiče da budu uvjerljivi pastiri u multikulturalnom i multietničkom društvu. Podržava da se prisutnost Crkve u BiH proširi i izvan obrednog ambijenta, kreativno živeći evanđelje u djelatnostima cijelog društva. U procesu čišćenja, riječ je lijek, kaže mons. Ratko Perić.

„Riječi čiste, njima se opraštaju grijesi, po njima nastaje novi svijet. Riječ je snaga i moć. Zar to toliko puta ne osjetimo u duhovnim vježbama, osobito kad nas drugi izravno upozori, „sasiječe“, kada nam oprosti. Najbolji način čišćenja jest prava riječ u pravi čas, na pravom mjestu, pravoj osobi: prijekor, pohvala“ – ta misao biskupa Perića potvrđuje zašto je živo iščekivanje što će papa Franjo reći Crkvi, svijetu, zemlji i narodu, 6. lipnja u Sarajevu.

No, Kraljevstvo Božje nije od ovoga svijeta, i oduvijek je napast i polet naroda da Bog „rješava“ pravne postupke zemaljske nepravde. Stoga i papin pohod treba gledati u svjetlu kako da svaki pojedinac, i u ili usprkos nepravdi, bude kralj svog poštenog srca, pa i kad ga bičuju. Presveto Srce Isusovo, zaštitniče Vrhbosanske nadbiskupije, nauči nas kako sveto živjeti, i kada se trpi.

Jer odraz Tvoga kraljevstva nije uvijek u vanjskoj instituciji ovoga svijeta, ali uvijek želi biti nutarnja ustanova ljudskog srca. Dragi papa Franjo, koji kažeš kako Isusu često kažemo „Odlazi“, jer ga ne prepoznamo u neuspjehu; život nam se čini povijest neuspjeha, a Bog gradi na slabosti; spasenje započinje Božjim snom ljubavi, nastavlja se kao povijest neuspjeha, ali završava pobjedom ljubavi na Isusovom križu - Hvala i Dobro došli!