'Progledaj srcem' kaže: Ostani u ovoj zemlji! Dođi i vidi! Čime i zašto ti izvođači 'osvajaju'?

Svaki javni događaji znak je određenog gibanja i događanja u nekom dijelu društva. U tom smislu, fenomenološki, može se promatrati i koncert 'Progledaj srcem' u organizaciji Laudato televizije u košarkaškoj dvorani Dražena Petrovića. Na tom se koncertu čovjek ne gubi, nego sebe u dubini   pronalazi. U istini svog života, u svojim ranama i grijesima. Svjedoči se bezuvjetno prihvaćanje Boga i potiče na osvještenost njegove prisutnosti u životu čovjeka. 'Progledaj srcem' treba gledati kao implus i znak. Nitko ne umišlja da on u svom jednokratnom održavanju krpa svaku pastoralnu potrebu, rupu, da pokriva svu stvarnost i složenost kršćanskog života.
 
Izvedbeno, taj je koncert pokazatelj koliko je živo i kako napredovalo glazbeno stvaralaštvo duhovnih pjesama u Crkvi u Hrvatskoj, kolike jezgre glazbeno talentirane i kreativne katoličke mladeži postoje. Oni su i suradnici svećenika u župama i inicijatori u raznim crkvenim zajednicama. To su djeca svojih župa, još jedan plod podrške svećenika, redovnika i redovnica. Vidljivost 'Progledaj srcem' prethodno je pripremana mnogim nevidljivim molitvama. Crkva stalno moli da se Boga hrabro svjedoči ljudima svog vremena, na razne načine i u dopustivim okolnostima. I onda se jednom, kad je tijesto ukisalo, a tlo pripremilo, dogodi (i javno) očitovanje, proboj, izlaz... Taj se koncert, kao izvanredni događaj, (u smislu da se jedanput godišnje održi) može ostvariti baš zato što mnogi posvećeno žive u redovitosti crkvenog života, a ona je inače mnogima (javno) nevidljiva.
 
'Progledaj srcem' te izvođače široj javnosti 'izloži' jedan dan u godini. Ostale dane, oni su župni suradnici, pjevači na misama, u svojim poslovima, 'jedni od nas' i među nama. Predvode pjevanja na duhovnim obnovama, raznim susretima u župama, humanitarnim i drugim događajima. Nastupaju i na vjerskim festivalima, no oni opsegom i organizacijom nisu nalik tom Laudatovom. Ne treba zaboraviti da su 'Progledaj srcem' pripremila i četiri desetljeća održavanja Uskrs festa. No i on je u domeni festivala, (dolaska na, slušanja izvođača), a ne koncerta (sudjelovanja u, pjevanja publike). Laudato je zadnje desetljeće konkretno podržao mnoge glazbenike duhovnih pjesama u Hrvatskoj kao izdavač njihovih CD-a, (nagrađeni i nominirani za Porina), suorganizirao Marija fest u Molvama.
 
Osobitu pozornost javnosti i pozitivan odjek izazvali su izvrsno organizirani koncerti duhovne glazbe 'Kamenita vrata' u organizaciji Molitvene zajednice Srce Isusovo koji je zbog brojnosti publike prve godine, 2016. g. održan na trgu ispred crkve sv. Katarine. Dodatni pečat potvrde razvoja glazbene duhovne scene i snažan 'izlazak vani' bio je i koncert Srca Isusova i Božje pobjede u prosincu 2016. g. na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Brojne su prigode koje na poziv raznih organizatora obogaćuju izvođači duhovne glazbe, npr. Emanuel, fra Marin Karačić, Zbor Mihovil, Messsengers i drugi. Svi su ti koraci vodili mogućnosti da se održi i produkcijski zahtjevan 'Progledaj srcem'.
 
Izvođači 'Progledaj srcem' znani su u crkvenim i užim glazbenim krugovima.  Oni ne rade na karijeri, promociji i menadžmentu svog pjevačkog imena i benda čiji bi se posteri igdje zalijepili. Ne skreću pažnju na sebe, nego na Najvažnijega i Apsolutnoga.
 
Oni javnosti ne nude svoja lica ni 'istaknute biografije'. Ne stvaraju od sebe kult ni idola, nego pjevaju o božanskom idealu i jedinome dostojnome kulta - Bogu. U stvaralaštvu su otvoreni nadahnuću Duha Svetoga. Ne rade pod presingom tržišnog natjecanja, zahtjeva i požurnica menadžera. Svojim talentom kao sredstvom 'samo' žele proslaviti spasonosnu, konkretnu životnu stvarnost metafizičkog, ontološkog imena, 'Ja sam koji jesam'. Ti izvođači nisu centar, nego dovode do Centra – Presvetog Trojstva, koje će svi ljudi i narodi jednom licem u Lice gledati.
 
Izvođači 'Progledaj srcem' kao 'skretničari' pokazuju na Isusa kao glavnu cestu. Imaju iskustvo njegove blizine i u njegovoj pratnji žive. Molitelji su. Ne pjevaju o životu općenito, ljudima, nisu glazbeno buntovni spram socijalne situacije niti kritiziraju institucije društva. Oni opjevavaju Život sam, Bogočovjeka Isusa i što znači, kako izgleda Božje kraljevanje na zemlji. Ono se, između ostalog, živi i blaženstvima. A u tom su temelju stanja koja svijet naziva svakako, samo ne 'Blago se' onome, tko nešto teško doživi. Koncert je prožet originalnim afirmativnim porukama, a uspješno, lucidno, životno iskustveno, u dodiru sa stvarnošću koja svakog dotiče, duhom i duhovito prenijeli su ih voditelji koncerta, s. Dijana Lončarek i Marin Periš. Publika tog koncerta pokazuje da postoji veliko zanimanje i potreba za duhovnom glazbom kao osobitim oblikom komuniciranja sa Svetim. Glazba je od davnine iskonski oblik čovjekova izricanja radosti i slavlja.
 
Na dubljoj razini i promatran iz perspektive kršćanina, 'Progledaj srcem' je evangelizacijski, svjedočki, a u našoj zemlji nagomilanoj razočarenjima sustavom, ranjenoj društvenom apatijom i depresijom, ujedno i proročki događaj. Taj događaj ne rješava sve životne probleme, ne može ostvariti sve zahtjeve pastorala i Crkve, ali tad kad se dogodio, ispunio je smisao: poziva na ukrcaj u Noinu arku i pokazuje na Kome temeljiti sigurnost u potopnom okruženju. Iako je u izricanju mnogih riječ nada često ispražnjena od konkretnog sadržaja, 'Progledaj srcem' je, baš u Hrvatskoj, znak nade, poput vitamina koja narodu poručuje 'Ustani, Hodi, Ima nas više! Tu smo, Možemo zajedno, Postoji viši smisao'.
 
Zato mislim da je 'Progledaj srcem' važno primarno odrediti baš u tom njegovom osnovnom pojavnom obliku - kao koncert, što bazično jest. Ali duh koji se na njemu doživi nadilazi granice običnog koncertnog iskustva, stanja i raspoloženja.
 
Publikom koja ga pohodi i strujanjem koje se osjeti, nije uobičajeni i bilo kakav koncert. U proteklom vremenu takvog događaja Crkve u Hrvatskoj nije bilo. 'Progledaj srcem' je znak stasalih vjernika laika i (probuđenog) vremena u kojem mladi hrvatski katolici, organizacijski, logistički, glazbeno i produkcijski, kvalitetom idu ukorak sa suvremenim svijetom (podržani i profesionalnim glazbenicima pod ravnanjem Gorana Kovačića). Nisu zaostali, nesposobni, neznalci, nego okretni umjetnici, tehničari i sposobni radnici koji atmosferom bez incidenata, opijanja, dima koji guši, protestnih transparenata, prozivanja ikoga, svijetu šalju poruku 'Ovako to rade kršćani'. Ovome se smiju, zbog ovoga i na ovo plaču – katolici.
 
Taj koncert nije liturgijski čin. Sportska dvorana nije Bogu posvećeni crkveni hram. Ali ozračje koje se na 'Progledaj srcem' doživi emanira posvećenost. Zbog ukorijenjenosti tekstova tih pjesama u Božju riječ, a poput Psalama izriču i slabosti čovjeka, priznanje grijeha, taj koncert potiče i na osobno preispitivanje, 'popravljanje'. Oživotvorena je molitva, vapaj, zahvala Bogu koji čovjeka podiže i spašava.
 
Istaknuti liturgičari Ante Crnčević i Ivan Šaško, u tekstu 'Glazba u liturgiji Crkve' na stranici Hrvatskog društva crkvenih glazbenika, pišu: „Pjesma je jedan od najstarijih bogoštovnih čina, radosni poklik udivljenja pred Božjom objavom i pred njegovim spasenjskim djelima. U povijesti religija, još prije nego su postojali razvijeni kultni obredi, postojala je glazba koja je bila kult, obred. Nije bez značenja činjenica da se pjevanje u Svetom pismu prvi put spominje kao čin zahvale za čudesno izbavljenje naroda iz egipatskog ropstva: prešavši preko Crvenog mora, 'Mojsije s Izraelcima zapjeva ovu pjesmu Jahvi u slavu: ‘U čast Jahvi zapjevat ću, jer se slavom proslavio’“ (Izl 15,1).
 
Glazba, pjesma je i znak svojevrsne oslobođenosti nutrine čovjeka. Zato su mnogi sveti kršćanski mučenici, izloženi nasilnim udarcima, Bogu baš i upravo pjevali, u trenucima svog mučenja i prijelaza... Koja sloboda, koja vjera! Po pjesmi Bogu dok umireš, koje svjedočanstvo Svega, kad naizgled (na ovom svijetu) sve gubiš i ništa nemaš!? Nije to prkos mučitelju, nego Svetost podložnika koji pogubitelja ne sudi, radujući se Susretu s Izbaviteljem duše.
 
Na 'Progledaj srcem' ljudi ne dolaze zbog poznatih glazbenih imena. U središtu je Bog sam. Taj koncert očituje djelotvoran kvasac i svjetlo mladih katolika koji su glazbenici dodatno, a ne primarno, profesionalno. Ne zaslužuju nazvati se amaterima, jer njihovo stvaralaštvo nije probno, površno, niti manjkavo u ostvarenosti glazbenih zahtjeva za kvalitetom.
 
Svijet, čak i publika koja ih sluša, mogu taj koncert doživjeti kao (duhovni) spektakl, ali sami izvođači tako ga neće nazvati. Oni unaprijed ne postavljaju zadatak, izazvati 'nešto spektakularno'. Njihova 'glazbena duhovnost' toliko je ponizna, da je njima osobno strana zemaljska kvalifikacija tog tipa.
 
U publici 'Progledaj srcem' nisu ljudi koje se naziva elitom. Biti na tom koncertu nije znak prestiža i crvenotapetna mjerna jedinica 'biti viđen' na najvećem 'eventu u gradu'. Dapače, za taj koncert mnogi i nisu znali. Njega se najavljivalo na matičnom, Laudato portalu, kolegijalnom Bitno. netu i još negdje nepompozno. U nacionalnom mainstream mediju najava tog koncerta plaća se kao PR članak. Košta najaviti izvancrkvenoj javnosti nepoznate izvođače koji svoj nastup na tom koncertu ne naplaćuju. Dok je koncert izvođača popularne, nazovimo je, svjetovne glazbe, nečija zarada i promocija vlastitog imena (sasvim legitimno), tretira se od javnog interesa i za doprinos kulturi, da se te najave i razgovori s povodom, (bez naplate) umnažaju.
 
Neznanim 'crkvenim pjevačima' najavu koncerta u sportskoj dvorani treba naplatiti, a događaj, bez obzira na brojnost sudionika, medijski ignorirati. Promatra se kao dio zatvorenog (crkvenog) geta, a ne kao sastavni dio društva kojeg i ti izvođači i posjetitelji izgrađuju. Usprkos tome, ti pjevači ne pate zbog manjka medijske pažnje niti se na to žale, jer njihov svijet, raspoloženje i zadovoljstvo ne ovisi o broju novinskih kartica, radijskih javljanja ili internetskih klikova. Oni su usidreni u Isusa koji oslobađa od derivata koji se ljudima nudi u prilog osjećaja (samo)poštovanja, vrijednosti i životnog smisla. No, pjesme hrvatskih pjevača suvremene duhovne glazbe na You Tubeu jesu iznimno slušane, klikane, posjećene, višemilijunskih pregleda. To pokazuje koliko su praćeni, prihvaćeni, voljeni i željeni, iako bez pratnje PR mašinerije, i kolika je žeđ ljudi za pjesmama o novosti života u Kristu.      
 
Društveno-socijalna dimenzija 'Progledaj srcem'  
 
Tijekom subote 18. veljače 2017., sa zagrebačkog ili nekog slavonskog gradskog kolodvora otišao je još koji autobus mladih i ljudi u zrelim godinama put europskih destinacija u 'potrazi za boljim životom'. Oko 200 000 ljudi napustilo je Hrvatsku u zadnje tri godine. U Hrvatskoj je u tijeku odlazak njenih građana. Medijske rubrike s porukom 'Možeš i ti (uspjeti), samo dođi', nude nam se kao ispovijesti Hrvata iz inozemstva, o životu u 'obećanoj zemlji'.
 
Iste te večeri u Zagrebu, dogodilo se i jedan veliki Dolazak! 'Progledaj srcem' je sabrao ljude iz cijele Hrvatske, Bosne i Hercegovine i izazvao suprotan proces. Skupine Hrvata iz Austrije i Njemačke u njemu su prepoznale događaj vrijedan njihovog vikend-putovanja i karte u suprotnom smjeru, u zemlju koju napustiše oni ili njihovi roditelji.
 
Nasuprot nekoliko autobusa te subote u kojima su ljudi (trajno ili privremeno) otišli u inozemstvo, u zagrebačku Cibonu u jednom danu slila se rijeka ljudi svih generacija koja puni 120 autobusa. Nasuprot anonimnim i tjeskobnim odlascima u svijet, među kojima su neka lica u neizvjesnosti i boli odlaska i prekrivena, u Ciboni se javno pokazao ostanak, u svojoj domovini – unatoč svemu! Nasuprot rastanaka, u Ciboni se dogodio Sastanak! Susret u Duhu i susreti (među ljudima).
 
Bila je to manifestacija ozarenih lica i ispunjenosti kakvu ovaj svijet ne može dati, pa imao i materijalnu osiguranost radnim mjestom, kućom ili stanom. Isijavanje blagošću, ali i ozbiljnošću. Nema tu glume, nego se ohrabreno biva svoj i Božji. Zahvaljuje se za ljubljenost od Boga. Bile su to osobne zahvale Ocu za prihvaćenost unatoč čovjekovoj nevjeri, grijehu i nesavršenosti. Zahvala za Isusovo obećanje vječnog života i utjeha njime, u ovozemaljskom hodu i pripremi.  
 
Na 'Progledaj srcem' se ne dođe isprazniti, nego napuniti, diše se uredno i punim plućima, u ovome svijetu, ali ne (od) njegovog dominantno ambicioznog, natjecateljskog, materijalnog, žalopojnog duha. 'Najagresivnija' reakcija i vidljivi 'trzaj' tijela je spontano podignuta ruka u zraku, znak predanja, pružanja cijelog sebe Stvoritelju, Otkupitelju, Duhu Svetom, vatri i lahoru. U njihovoj hvali i zazivima događa se sinergija pridošlih duša i božanskog Duha.
 
Publici 'Progledaj srcem' život nije uvijek pjesma niti im je sve najizvrsnije posloženo. Oni razumiju ili se bore prihvatiti kako je križ nekima sablazan, ludost, a pozvanima Božja odgajateljska, spasonosna snaga i mudrost. No nutarnju ispunjenost tih šest tisuća ne remeti što su mnogi među njima na burzi. Neki su dobili otkaz i u godinama su kad ih 'više nitko neće primiti'. Bili su tu i umirovljenici znanih primanja, potplaćeni radnici, neplaćeni redovno ni prekovremeno.
 
No 'Progledaj srcem' ne proziva nepravdu ovoga svijeta, ne promiče da stara i prva ljubav zaborava nema, ljutnju zbog namještenog natječaja, protest branitelja narušenog dostojanstva. Prema kazivanju branitelja koji su ga pohodili, taj ih je koncert podigao, da su se za takav duh života borili. Tko je u Ciboni i zaplakao zbog gubitka posla, vakuma i labirinta u ostvarenju životnog statusa, razvrgnutih odnosa i veza, smrti bližnjega, te suze dozivaju Isusa da čovjeka zacijeli i ozdravi, da može prihvatiti i što ne razumije, jer vjeruje da Bog povijest svijeta i pojedinca vodi i ispravlja. Nekad nešto poljulja, no odanost Bogu publike i pjevača nije poništena.
 
Još nešto se da primijetiti
 
Koncertu 'Progledaj srcem' istinski se raduju, za takav događaj na osobit način navijaju redovnici, Bogu posvećene osobe. Klauzurni ljudi koji su napustili svjetla i kulise svijeta. A čistoću, pravovjernost, umjetničku vrijednost, estetiku, sadržaj i aranžman pjesama, svrhu takvog koncerta koji, prema nekima, prilagođavanjem suvremenosti dokida baštinu tradicionalne glazbe Crkve, propituju i u sumnju dovode pojedini vjernici laici. Ti katolici svojim nastupom kao da poručuju kako su oni jedini ispravni tumači i posjednici svakog ključa istine koji čuva Katoličku Crkvu od (povijesnog ) zastranjenja, svjetovnog utjecaja i imitacije poganskoga. Ili, u kontekstu te duhovne glazbe, protestantske ugroze. Kako bi takvi tumači zakona, čuvari tradicije i predaje reagirali na djelovanje Isusa u njegovo vrijeme, koji je u svemu bio drugačiji i Novost Života, (u)činivši suprotno onome što su farizeji i poučena vjerska elita očekivali, naučavali i zakonom potkrijepljivali?
 
Nismo svjesni koliko su desetljeća komunizma zatvorila ne samo um svijeta za razumijevanje načina života Crkve, nego kako su, uslijed državne zabrane, zaustavljeni, usporeni i 'razvoj', procesi izlaska raznih struktura Crkve u Hrvatskoj u javne prostore i trgove. Navika na očitovanje Crkve isključivo u njenim sakralnim prostorima, i mnogim vjernicima suzila je pogled i 'dopuštenje srca', na koje se sve načine i na kojim mjestima, Boga dostojno i dostojanstveno može proslavljati.
 
Apostol Pavao potiče: 'Pjevajte Gospodinu u svome srcu i slavite ga!' (Ef 5, 19). (Malobrojni) kritičari 'Progledaj srcem' i skeptici glede kvalitete i dubine katolištva sudionika 'Progledaj srcem', pravila svete glazbe i odnosa između pjevanja i liturgijskog čina, konfrontiraju s izvođačima duhovne glazbe čije pjesme primarno i nisu zamišljene kao integralni dio katoličke liturgije. To je druga i polemička tema.
 
Glazba na 'Progledaj srcem', a desetljećima to potvrđuje od vrha Katoličke Crkve podržavan i Uskrs fest, ima mjesto u Crkvi, na koncertima i u profanim prostorima. Neprimjereno je i nisu iste razine, pjesme koje u ozračju i demokratske slobode i razvoja društva, intenzivno stvaraju i hrvatski katolici, definirati u odnosu na i uspoređivati s gregorijanskim koralom vlastitog rimskoj liturgiji, kao jedini uzor svakom drugom obliku glazbe i izvan liturgije, bogoslužnog obreda u crkvi.
 
U Katoličkoj Crkvi, koja je kao Božji dar i institucionalno brojnim karizmama, darovima i službama najraznovrsnije usklađena zajednica na zemlji, apostolskim pastirima vođena, ne smatram primjerenim uskogrudnost i poriv pojedinaca da svoje poimanje duhovnosti, pobožnosti i glazbene afinitete nameću kao jedino ispravne i važeće za život vjere svih drugih i cijele Crkve. 
To mi je osobito zanimljivo. Kako su vjernici laici koji ostaju i žive u svijetu, u tumačenju i zahtijevanju raznih očitovanja pravovjerja u Katoličkoj Crkvi (u svom parcijalnom shvaćanju, ne sagledavajući kontekst) često rigidniji, na sud i osudu spremni smatrajući nešto zastranjenjem u Crkvi, negoli to čine redovnici, monasi, koji su napustili i 'prezreli' materijalno, tjelesno, ikoji 'odušak' na način ovoga svijeta.

Redovnici ne kritiziraju nastup na 'Progledaj srcem'. Ne mjere stupanj katolištva tih sudionika, koliko je zdrava i ispravna ta duhovnost, da je to đavolska podvala i utjecaj protestantizma. Kao da su protestanti od prije kojeg stoljeća patentirali duhovnu glazbu, a 'obični' katolici u životu nikad ništa u slavi Boga nisu zapjevali, osim gregorijanskog korala. Znamo koliko je bogata pučka glazbena tradicija, također znak 'svog vremena', društveno i povijesno razvojno uvjetovana. 

Možemo govoriti o sklonosti pojedinaca, vjernika da neku vrstu duhovne glazbe slušaju ili ne, više ili manje simpatiziraju, da na 'Progledaj srcem', shodno svojoj osobnosti, dođu ili ne. To je domena glazbenog ukusa i afiniteta, sklonosti duše, otvorenosti/povučenosti čovjeka.
Ali s kojim se pravom i autoritetom (osim oholosti koja svima isključivo svoj pogled kao jedino važeći nameće) pojedini usude te pjesme i takav koncert negativno kvalificirati, da to negdje i u sotoniziranje prelazi?

Redovnici ne pitaju hoće li nakon izlaska iz Cibone ti ljudi nastaviti živjeti kako su netom pjevali. Tko dobrovoljno dolazi na skoro trosatni koncert koji bi bio mučenje, neprihvatljiv i stran njegovom životu i duši? Bogu posvećene osobe za tu opjevanost Smisla zahvaljuju, u tom događaju vide plod i svoje molitve. Baš na osobit način redovnici, nasljedovatelji zavjeta, oslobođeni natruha ovog svijeta. Je li moguće da su sve druge zamke prepoznali, a baš eto, kad je o duhovnim pjesmama i vrijednosti 'Progledaj srcem' riječ, dvoransko-svjetovnu i glazbeno-protestantsku 'ponudu', nisu prozreli?

Oni koji bi prvi (omalovažavajuće i s visoka) mogli i imali pravo reći 'Neka se djeca vesele, neka svijet pjeva, da su tako sveti i u Boga zaljubljeni, zaredili bi se ili u samostan'išli, oni u 'Progledaj srcem' vide otajstveni događaj, ispovijest vjere, susret na kojem Nevidljivi postaje Vidljivi.
O „glazbenom blagovanju Riječi, o pričesti Božjom riječju“ govori liturgijska muzikologija (Šaško, Crnčević). Takvu sjedinjenost su, prema osobnim svjedočanstvima, doživjeli i sudionici koncerta 'Progledaj srcem'. Kao jedno od mjesta i sredstava koje pjesmom navješta i svjedoči Cilj i Smisao – (vječni) život u Bogu. 

Ako se na nekoga u nečemu imamo ugledati, mogli bismo na redovnike koji su izabrali najbolji dio, a zidovi samostana nisu ih udaljili od razumijevanja ljudi i događaja u svijetu. Od podrške svojoj Crkvi u svijetu. Nisu se uzoholili i onesposobili dijeliti i podržati radost onih koji nisu u habitima. Naizgled zatvoreni, duhom, umom i srcem očito su najotvoreniji, bez straha, najslobodniji u odnosu i povjerenju s ljudima. Tako nastupa onaj tko crpi iz čistog Božjeg rezervoara. Redovnici, koji svakog dana pjevaju Liturgiju časova, antifone, psalme i korale, za 'Progledaj srcem' kažu, Dobro je što postojiš.