Sindrom! Ili, kad jedini izraz pristojnosti postane - kravata!

Mislila sam ovaj tekst nasloviti Hrvatski sindrom. No, predomislila sam se. Ne želim upasti u zamku generaliziranja i uvrijediti one koji to ne zaslužuju, s koje god 'strane' dolaze, a čega smo svjedoci u atmosferi boravka dr. Judith Reisman u Hrvatskoj. U slučaju naslova 'Hrvatski sindrom', prva rečenica bi trebala glasiti: 'Oprosti mi, Hrvatska' – onaj dio Hrvatske na tribinama, u dvoranama i forumima, koji se pristojno ponaša, otvoren argumentima, dijalogu i raspravama. Nije pošteno uz Sindrom, pod kojim u ovom tekstu mislim na suprotno od navedenog, vezati pridjev Hrvatski. Time bih povrijedila sve bistre i poštene glasove razuma sadašnjeg naraštaja Hrvata koji se odriču i srame 'zastupništva' naručenih i 'obučenih' sugrađana u iskazivanju temeljnog poštovanja u susretu s gostom kojeg se tretira uputom 'Napadni'. Huškačko-ratni termini nisu usmjereni samo na dr. Reisman osobno, nego su nam takvi naslovi i atmosfera servirani od početka 'rasprave' o Zdravstvenom odgoju od strane pojedinih medija, koji borbene pridjeve štancaju u naslovima, sve do 'militantnog kardinala'.

(HTV) Sindrom 1

Kad sam posebno uočila, uz temu spolnog odgoja, da je jedini izraz pristojnosti u nekih javnih osoba samo taj odjevni predmet, i to još hrvatska specifičnost podrijetlom – kravata? Kad je Aleksandar Stanković u 'Nedjeljom u dva' ugostio don Damira Stojića. Gledam i slušam taj 'razgovor', i mislim se – taj čovjek poštuje Stojića samo utoliko što je stavio kravatu! Sjećam se njegovih dolčevita i ležernijih izdanja, i mislim se, lijepo ako je osjetio potrebu don Damira dočekati u bijeloj košulji i kravati. Ako imaš potrebu na takav način, odjevnim detaljem, 'podići' nivo svog poštovanja prema sugovorniku, kako bi se tek trebao odjenuti u pristojno komunikacijsko ruho u duhovnom smislu. I novinarstvo je odraz duha. Duh nije samo transcedentna kategorija. Takvim dočekom i izrazom poštovanja (vizualno), Stanković nije počastio mnoge druge, goste 'od ovoga svijeta'. Njegova sekularnog dijela. Ne mogu svi shvatiti da je i don Damir dio sekularnog društva, s ništa manje prava nego agnostik ili ateist. No, valjda samo svjetonazor osobe koja ne vjeruje u Boga znači sekularno. Sjećam se izdanja Stankovića koji je obazrivo i ljubazno tetošio primjerice Miljenka Jergovića, opravdavajući i s blagošću razumijevajući Jergovićevo 'divljenje' Ivi Sanaderu, potvrđeno i u njihovom intervjuu, kad je ovaj već bio prozvan. I sam je Stanković naknadno u intervjuima priznao kako je prema nekim gostima bio vrlo obazriv, a prema nekima nedopustivo iritantan, npr. prema Nenadu Ivankoviću. Za jedno i drugo vrijedi termin – nepošten (pristup). Gdje treba bez talasanja, Stanković pusti. Gdje treba, kolokvijalno rečeno, pilati, da vlastitu emisiju uništiš posvećujući minute i minute oštrici nekog pitanja/odgovora, (kako mu kao novinaru nije žao što si uskrati toliki broj drugih pitanja; a tek u svezi glavne teme, poput spolnog odgoja koja je valjda i bila razlogom gostovanja Stojića), tu će bezobrazno 'inzistirati'. Ne treba uopće govoriti o profesionalnosti. Samo o - pristojnosti!

(HTV) Sindrom 2

Koliko medijski naslovi i 'pitanja' dr. Reisman imaju veze s razlogom njenog boravka u Hrvatskoj i temi kojom se bavi, tako i naziv jednostrano montiranog 'filma', kako kapica ne čini monaha, (zbog čijeg se prikazivanja 'jedne strane' u udarnom terminu HTV-a ne dobivaju otkazi) ima veze s poimanjem djelovanja Crkve u društvu u emisiji HTV-a 'Paravan'. Tema je bila odnos Crkve i države. Sociolog religije dr. Siniša Zrinšćak naglasio je više puta ustavnu odrednicu da je Crkva odvojena od države. 'Ponavljam, od države', rekao je dr. Zrinšćak. Valjda um i razum iščitava nastavak tog naglaska – Crkva je odvojena od države, ne i društva. To nisu iste sfere. Iako su tri 'svrstana' sugovornika u filmu Crkvi, a pritom misle na hijerarhiju biskupa i svećenika, potkapala utemeljenost angažmana Crkve I U društvu. 'Čip' katolik te odmah izbacuje iz javne rasprave i nemogućnosti da uopće išta kažeš, izjasniš se. (Sa)slušati i uvažiti su druga i treća kategorija u procesu komunikacije.

Tko je zapravo indoktriniran?

Vriski medijskih naslova koji dr. Reisman žele osporiti kvalifikacije, da je kao stalnu odrednicu prati riječ kontroverzna i pseudo znanstvenica, pa i u vijestima Hrvatskog radija ili spektakularno najavljenog Trećeg dnevnika HTV-a ('Žena koju nitko ne želi slušati') pridružile su se i tri nacionalne televizijske kuće. U glavnim informativnim emisijama nisu izvijestili o sadržaju njenog izlaganja, nego prikazali 'incidente' kojima misle da diskreditiraju dr. Reisman. Kao da se i osjeti kako to s guštom rade, u stilu, 'Jesmo li vam VEĆ rekli?'. Pe eto potvrde. Jedini glas 'druge strane' o boravku dr. Reisman na FPZ-u bile su dvije izjave studenata u prilogu Dnevnika Nove TV, koji su rekli da se srame istupa kolega i  prihvatljivo im je izlaganje dr. Reisman. Bogu hvala za statuse pojedinaca na Facebooku po kojima smo brzo mogli saznati što se zaista dogodilo na FPZu-u. Prikazavši, zapravo, veličajući te 'slobodarske' reakcije, televizije su učinile medvjeđu uslugu dekanu FPZ-a Nenadu Zakošeku i dotičnim članovima tzv. akademske zajednice. Dakle, kad sam opet pomislila – eto i tu, od sve pristojnosti, samo Kravata! Kad je dekan Zakošek, u odijelu, bijeloj košulji i s kravatom, reagirao upitavši dr. Reisman zna li ona da ti mladi nisu rođeni u komunizmu. I nije se libio toj ideologiji istog trena suprostaviti, kao mogućnost indoktrinacije, svjetonazor Katoličke Crkve. Dr. Reisman nije izrekla sintagmu 'komunistička indoktrinacija'. Rekla je samo da je odgajana kao komunist i da prepoznaje indoktrinaciju. Žena dolazi iz tzv. demokratskog i liberalnog svijeta. Poznate su joj i vidljive su posljedice Kinseyeve seksualne revolucije koja je po djelovanju njegova Instituta i rodne teologije primjer indoktrinacije. Postoje različite vrste indoktrinacija. A Zakošek, od svih, dr. Reisman imputira samo jednu – komunističku. Da, u Hrvatskoj  je na djelu indoktrinacija po tom mentalitetu, po ljudima koji će i umrijeti s 1945.-om , 1971.-om i drugim mrakovima u glavi.  

Indoktrinacija je manipulacija ljudi koji u 'odgoju' za svoje ideološke ciljeve kontroliraju odabir informacija, isključuju kritiku. Karakterizira je propaganda – pristrano i cenzurirano prezentiranje informacija javnosti, o onome što nije u skladu s ideologijom. Za objavu suprotnog od dirigiranog mišljenja, režim (ne mora biti komunistički, znači diktatorski oblik političke vlasti) prijeti i kažnjava. U Hrvatskoj postoji i monopol medija dostupnog većini pučanstva, koji će perverziju spolnog odgoja toliko uljepšati da neće propitati kako ustanova koja ga promiče može nositi naziv čovjeka čiji su 'rezultati' nastali na temelju opscesnih, kriminalnih, pedofilskih zločina. I sam Aleksandar Štulhofer, stipendist Kinseyeva instituta, kaže da bi DANAS objava rezultata temeljem takvog pristupa bila neetična. Eto se mijenja i pojam etike – jučer prolazi, danas ne bi. Dok indoktrinacija prekomjerno i u varci uljepšava, istovremeno potiskuje nepoželjne ili ključne nepovoljne informacije. Nije li sve to potvrđeno u boravku dr. Reisman. Pa je pitanje, tko je, u Hrvatskoj, zaista indoktriniran?

Završila sam studij Politologije na Fakultetu političkih znanosti

Uz novinarstvo, htjela sam znati i o teoriji političkih sustava. 'Udarce' prima dr. Reisman. No, u prozivci FPZ-a od strane onih koji ga nazivaju komunističkim leglom i crvenom ustanovom, 'udarce' prima i svaki Hrvat (imam potrebu istaknuti baš tu imenicu, kao što se u Americi ljudi nazivaju Amerikancem, a ne građaninom) koji je tamo pohađao ili pohađa studij u najčišćoj namjeri i želji stjecanja obrazovanja u politologiji ili novinarstvu. Taj Fakultet utemeljen 1962. g. najstarija je ustanova političkih znanosti u ovom dijelu Europe i jedini studij političkih znanosti u državi. Bio je i jedini studij novinarstva. Što je trebao upisati onaj tko je baš to želio studirati? Osobno potvrđujem i da sam primjer najispravnijeg mogućeg upisa, popularno kazano, bez 'potezanja' veze. Visoko sam bila rangirana, kao rezultat mojih ocjena i uspješnog prijemnog ispita. Od najranije dobi sam aktivno dijete Crkve, župnog vjeronauka i sakramentalnog života, iz obitelji koja je tradicionalno hrvatski i nacionalno osvještena. Dotle da je moj otac Dalmatinac i u ono doba navijao za Dinamo (sjećam se hrvatskog grba s plavim slovom 'd' u uglu u kući), a ne za Hajduk, ne mogavši 'progutati' njihovu crvenu petokraku i komunističku orijentaciju. Stariji znaju kakvi su osjećaji i raspoloženja uprava pratili pojedine klubove i ustanove. Imam to potrebu istaknuti, u invaziji na FPZ. Uz nekorektni i neakademski istup prema dr. Reisman, i pridjevi kojima se zasipa FPZ mogu pogoditi poštenog i NEindoktiniranog studenta koji na taj fakultet nije došao niti je ikad studirao po nečijoj, a kamoli crvenoj, direktivi.

Na tom je fakultetu, u moje vrijeme, (upis 1994. g.) predavao profesor koji je bio hrvatski branitelj, brigadir i dobitnik spomenica Domovinskog rata, domovinske zahvalnosti i drugih priznanja – dr. Tomo Jantol.  Od njega sam čula, još tada, 'U ovoj našoj zemlji svi bi samo trgovali i prodavali, nitko proizvodio'. Tada trgovačkih centara nije bilo ovoliko na vidiku. Ekonomiju nam je predavao hrvatski akademik Zvonimir Baletić, u Domovinskom ratu ministar bez portfelja u Vladi nacionalnog jedinstva, kojem je zbog političkog angažmana u Hrvatskom proljeću zabranjen rad na Fakultetu, predavanja na Sveučilištu i nastupi u javnim glasilima. Kao što su to doživjeli toliki drugi na drugim mjestima. Tu sam slušala predavanja potpredsjednika Vlade demokratskog jedinstva Zdravka Tomca, obraćenika, koji nam je predavao odmjereno i posredujući teoriju, ne ideologiju. Na tom sam fakultetu, razmatrajući fenomen slobode, čula od profesora da nema tolerancije prema netolerantnima. Kojih eto danas na svakom koraku. I za teoretičare, poput John Stuart Milla, koji smatra da se ljudska sloboda može ograničiti samo ukoliko šteti drugima. Nije li to sadašnji hrvatski trenutak? Dašak živog zapadnog i kritičkog pristupa razmišljanju i vođenju rasprava donio nam je tada mladi prof. dr. Zoran Kurelić, koji se usavršavao i u Londonu i New Yorku.

'Tehničke poteškoće' sa svih strana

Možda bi kritika ovakvog četvrtog modula bila prihvatljiva pobornicima 'slobode, informacije i znanosti' samo da na toj 'strani' nije Crkva. No, vođeni predumišljajem, ono u čemu je Crkva za, ja sam AUTOMATSKI protiv, rezultat je vidljiv. Agresivnim istupima koji prozivaju dr. Reisman i svakoga koji razmišlja svojom glavom, nasuprot se javljaju reakcije koje cijelu jednu ustanovu zavijaju u crveno i komunističko ruho. To nije korektno zbog onih koji su pohađali ili pohađaju tamošnji studij, a razmišljaju autonomno i studiraju različite teorije uz jasne i kritičke osvrte. Nisam crvena niti obiteljski baštinim komunistički mentalitet. Kako je dr. Reisman dočekana u Hrvatskom novinarskom društvu? Kako u medijima? A tek u modernom hramu kulture, svjetskim standardom uređenom kinu, u kojem ne znam da je ikad zakazala neka projekcija. Te narudžbe 'tehničkih poteškoća' vapiju u nebo od besramne prozirnosti gušenja slobode koja nikog ne ugrožava, nego samo želi biti izrečena bez da je ikoga povrijedila. Samo ukazuje na monstruoznost Kinseyevih čina. U svemu tome, dr. Reisman ponizno i mirno prihvaća takvu iznenadnu okolnost koja onemogućuje njeno obraćanje i svaku raspravu. U Hrvatskoj pošti se onemogućuje distribucija lista 'Nacija' zbog neisplativosti. Ponicale tehničke poteškoće sa svih strana. U par dana! Pa ne 'puca' se samo u zapadnom dijelu grada i na trgu Jelačića bana. Eto kabela koji 'iskre' do Cinestara! Ili treba reći – cijela Hrvatska je de facto crvena. A žao mi moje Hrvatske! Zbog tolikih zdravih, bistrih, pametnih i umnih glasova, barem vidljivih na forumima. Činjenica je da su u Hrvatskoj na raznim položajima ljudi mentalnog sklopa iz komunizma. I opredijeljenja. Treba prozvati pojedince, biografije su poznate. No, moguć je samo registar hrvatskih branitelja, ne Udbaša i inih 'službenika'. Žao mi je da je s Fakulteta koji sam pohađala otišao onakav glas dekana, koji samo potiče onu razdijelnicu Svrstani (Eto, Jugoslavija je bila nesvrstana, u Hrvatskoj su svrstani) i djevojke koja misli da je 'akademski hrabra' ako je javno 'priznala' gledanje pornografskih filmova čije 'tehnike' ne prakticira. No, zna se koju boju čovjek poprima, ako se prekomjerno sunča. Čista fizika. Dr. Reisman je pokušala reći, i medicina, biologija. Možda još ta djevojka nije došla do kolegija koji govori o dostojanstvu osobe i gdje spoznaje da postoje primjereni načini življenja svoje seksualne aspiracije i afirmacije u društvu. To je toliko površna i izmanipulirana, intervencija indoktrinacije na 'liberalni' način, koja je više za žaljenje, nego za osudu.

(HTV) Sindrom 3

Dok se u dijelu medija glasno nameću stavovi o urednosti spolnog modula koji potiče seksualizaciju djece i hiperseksualizaciju cijelog društva, ISTOVREMENO medijska kuća, koja sankcionira novinarku koja je temelj toga p(r)okazala, nakon prvog i jedinog emitiranja, ukida emisiju 'Hit show' voditelja Marka Tolje. Navodno je jedan od čelnika HTV-a zakolutao očima već na početku, kad je Tolja rekao kako naša Vlada nema muda. I da još nije spavao s Jelenom Rozgom, ali da bi volio da mu se posreći s Danijelom Trbović. Pred kojom se, popevši se na kauč, prostački njihao međunožjem da se žena sklanjala do ramena Vinka Brešana. 'Pa što je to', pita se zgroženi čelnik HTV-a. Da je ukidanje te emisije, zbog degutantnih i plitkih, neprimjerenih izraza u udarnom terminu HTV-a petkom navečer, zatražila ikoja građanska udruga, u kojoj su pojedinci katolici, to bi se pravdalo kao zabava i sloboda (umjetničkog, scenarističkog) izražavanja. Po kojem je kriteriju to označeno kao neukus, a to nije plakat zagrljaja dviju Gospa s lezbijskom konotacijom (zapravo su se tu dotaknuli i kloniranja), da je emisija ekspresno skinuta, bez davanja druge mogućnosti ispravka sadržaja i dojma. Koje su se sad linije i glave užarile, ako to nisu udruga Vigilare, 'obični' građani ili pak gradonačelnik Milan Bandić? Što se tolerira djeci, ne prolazi za odrasle. Nije li to primjer jedne od mogućih radionica u ovakvom spolnom odgoju, gdje će se simulirati radnje kako bi se otkrilo, za vrijeme tuluma i poziva u sobu dok roditelja nema, koji su čedni i pravi dodiri. I 'razmišljati' do koje je granice i blizine lica i glave prihvatljivo bokovima njihati i vriskati. Pardon, pjevati. No, etika se mijenja od prigode i potrebe trenutka. U emisiji su se bacili kondomi, trebali bi se navlačiti i u radionicama u školi. Ali, tako nešto može ući u odgojno-obrazovni sustav za najmlađe, ne i u zabavni televizijski program za odrasle.

Kad civilno društvo postane gore od ratišta

Nego, da se vratim na kravatu. Izgleda da je ona svoju pristojnost više opravdala na hrvatskom vojniku u 17. st. na ratištu, negoli 'građanskim' promicateljima 'slobode govora' u 21. st. u civilnom društvu. Na našim je vojnicima bila odjevni detalj koji se uklapao u cjelokupni mentalni sklop, uredno, inovativno i autonomno osmišljeno i osvješteno djelovanje, da su je među prvima prepoznali i prihvatili Francuzi. Zato smo i opstali. Jer su nas tijekom povijesti vodili i branili pristojni i svoji, hrabri i nepotkupljivi hrvatski ratnici, a ne osobito ovih  dana aktivni kabinetski diverzanti, naručeni pripadnici akademske mladeži, medijski radnici i građani, u sektoru civilno, sekularno. Oni svoje poštovanje različitome i osobi za koju su unaprijed odlučili da od nje ne mogu ništa primiti i utemeljeno sa(po)znati, eventualno izraze samo i jedino tako, izvanjskim odjevnim detaljem. Što je na takvima ostalo od Hrvatske? Samo i jedino - kravata!