Četvrti dan - Na putu u Bethlehem

U osam sati smo već na autobusu, na putu u Bethlehem. Bethlehem znači „kuća kruha“ (beth – kuća, lehem – kruh). Nije li to zanimljuivo da Isus koji je sebe nazvao „kruhom života“ (Iv 6) i daje nam se u Euharistiji, rođen je u gradu čije ime znači „kuća kruha“. Sjećate li se što sam pisao prije, da sve ima svoju nakanu, smisao, namjeru. Vidimo to ponovno ovdje. Bethlehem je samo 5 milja daleko od Jeruzalema na Zapadnoj obali, ali nam treba oko 40 minuta doći tamo, zbog zida i check points. Prelazimo u Zapadnu obalu, kroz zid koji dijeli dva naroda, a koji je napravila država Izrael (visok oko 10 metara). Odmah primjećujemo da smo u drugačijoj kulturi.

Na putu vidimo Herodovu utvrdu, te put prema Egiptu koji je glavni put od Izraela prema Agiptu. Ovim putem su bjezali mnogi, medju njima i Josip i Marija. Do Egipta ima oko mjesec dana hoda.
Slavimo sv misu u mjestu gdje su pastiri nekada prebivali u Isusovo vrijeme. Ova originalna pecina istog vremena zaista je snazna po svojoj poruci. Na kraju Svete mise blagoslivljamo sve malim kipom djeteta Isusa, „Bambino Jesu“. Ovo je jedino mjesto u svijetu gdje se to čini. Ovdje je Božić svaki dan u godini! S pravom je tako!

Ovdje se nalazi „Polja pastira“. U noći Isusova rođenja pastiri su bili vani, ta mjesta se zovu sada Pastirska polja. Ovo je mjesto gdje su pastiri čuli anđele gdje pjevaju i navješćuju Isusovo rođenja „Slava Bogu na visini i mir ljudima dobre volje (Luka 2,8-20). Mala crkva je zanimljiva građevina. Za pastire se smatra da su bili beduini, te je crkva napravljena u obliku beduinskog šatora. Na zidovima su citati iz iz Lukinog Evanđelja na latinskom jeziku koji opisuju ove događaje. Na obližnjim brdima vidimo zanimljivu scenu i danas 2011. godine: pastiri čuvaju ovce. Vrijeme kao da ovdje stoji. Na istom mjestu vidimo iskopine crkve iz 4 stoljeća.

Odlazimo zatim do autobusa, te stajemo u restoran Ruth koji vodi gospođa Ruth, Palestinski kršćanin. Izbor je poznat: Falafel, shwarma, humus, i ostali specijaliteti ovog podneblja. Naravno, svi jedemo previše. Neki probaju i pivo palestinskih krscana. Kazu da je jako doro,.Vino još bolje. Defincija „domaće“ vrlo odgovara ovom ambijentu.

Odlazimo zatim u „Milk Grotto - Mliječna špilja“. Ovo je mjesto gdje se Sveta obitelj skrivala u vrijeme pokolja nevine dječice, prije bijega u Egipat. Ovdje postoji tradicija po kojoj se tu nalaze grobovi te nevine dječice. Ovdje ljudi uzimaju sa zida prah za kojega tvrde da liječi od neplodnosti. Iza crkve u staklu nalazi se prekrasna kapela za klanjanje koju vode konteplativne časne sestre. Klanjanje Kristu u Sakramentu je 24 sata svaka dan.

Vodic nas vodi palestinskim krscanima u trgovinu. Svatko hoce kupiti dar najblizima. Ovdje su krscani stradali. Nakon Intifade i ISILA, u Bethlehemu od 80% krscana ostalo je samo 20ak posto. Svi im zelimo pomoci da prezive i ostanu, Ovdje su 2000 godina. Ovo je velika prica. OGROMNA koju na Zapadu nitko ne zeli ispricati. Torta pjesma za rodjendan. Iznenadjuju me svi i nasi i Palestinci.

Onda se upucujemo prema cilju naseg dolaska u Betlehem, Bazilici Kristova rodjenja. Ovu crkva koju je sagradila Sv. Helena u 4. stoljeću, te najstarija, još u funkciji, crkva u cijelom svijetu. Možete ući u nju samo kroz mala vrata (visoka nešto više od jednog metra) koja se nazivaju vrata poniznosti. Napravljena su u vrijeme muslimanske okupacije kako bi zaustavili muslimanske okupatore od oskvrnuća mjesta da uzjahani na konjima užu u crkvu. Odlazimo odmah u špilju/kapelu Sv. Jeronima. Ovo je vrlo važno mjesto za nas. Mjesto gdje je Sv. Jeronim živio kao hermit, isposnik, prevodeći Bibliju na latinski i mjesto gdje je umro. Ovdje je i pokopan 420 godine poslije Krista. Tu je započeo prijevod Starog zavjeta s izvornog hebrejskog i aramejskog jezika na latinski. Rezultat toga rada je latinski tekst Biblije, tzv. Vulgata, kojim se cijela Katolička crkva služila u liturgiji sve do II. Vatikanskog koncila (1960tih), i to po cijelom svijetu osim u Hrvata. Naime, Hrvati su imali povlasticu služiti se narodnim jezikom, tj. staroslavenskim, pisanim glagolji­com. U srednjem su vijeku čak Jeronima smatrali izumiteljem glagoljice i nazivali je 'Jeronimovim pismom'.

Nakon ovoga odlazimo u glavnu crkvu gdje čekamo strpljivo u redu oko sat i vise kako bismo posjetili mjesto Kristova rođenja. Nitko se ne žali. Svatko je uzbuđen vidjeti ovo mjesto gdje je Isus rođen. Jedan po jedan spuštamo se do špilje rođenja, ljubimo mjesto i dodirujemo pluču rođenja koaj je označena zvijezdom. Onda dotičemo mjesto s lijeve strane gdje je Isus položen u jaslice. Svatko je duboko dirnut ovim događajem. Dok gledamo u mjesto rođenja Spasitelja, suze na licima mnogih! Zatim osmijesi! Radost. Sreća. Mir. Zahvalnost. Žarko želim da svi drugi iz naših obitelji, prijatelji jednoga dana dođu ovdje. Izlazimo vani iz špilje u predvorje ispred franjevačkog samostana i crkve rođenja. Neki se slikaju uz kip Sv. Jeronima te onda ulazimo u crkvu Sv. Katarine koju vode franjevci. Ova crkva, odmah uz špilju rođenja je mjesto gdje se svake godine televizijski prenosi Misa Polnoćka za cijeli svijet. Kakva predivna crkva! S desne strane oltara je kip djeteta Isusa (bambino Jesu) koji se koristi svake godine o Božiću. Zastajemo na kavu kod franjevackog gostinjca Casa Nova. Susrećemo Fra Jagu Soče, hrvatskog franjevca, člana naše franjevačke Kustodije u Americi i Kanadi koji služi ovdje u Bethlehemu. Predaje klavir i vodi zbor. Navecer se vracamo u Jeruzalem i odlazimo na veceru u Christmas hotel. Kako doliki ovome danu. Opet pjevaju sretan rodjendan. Opet velika torta i svijece. Previse pozornosti upravljeno danas prema ovom fra Jozi.