Deveti dan - Kursi, Golanska visoravan, Cezareja Filipova i Kafarnaum

Naš prvi posjet ovoga dana jesu Kursi, na obali Galilejskog mora - mjesto gdje je Isus izbavio opsjednutoga. Isus izgoni demone iz njega i šalje ih u krdo svinja koje su se nalazile na klisurama mora. Zanimljivo je to što evanđelje kaže da se to zbilo ‘na drugoj strani Galilejskog mora’. Moćan je prizor pogledati odatle prema predivnoj poruci i mjestu Brda blaženstva… A s druge je strane ‘zla strana’ iz koje je Isus istjerao demone.

Crkva je ovdje izgrađena u 4. stoljeću kako bi obilježila taj događaj. Čudan je osjećaj ovdje. Još uvijek. Čak i sada! O ovome događaju možete pročitati u izvješću u Mateja evanđelista (Mt 8, 23-33)

Uputili smo se, zatim, na prilično udaljenu lokaciju Golanske visoravni, koju Izrael drži pod okupacijom od 1967. godine. Golan dolazi od rijeci 'Goim' što znači pogan/nežidov. Ovdje su živjeli tradicionalno poganski narodi. Ovo je prostranstvo oko 60 km dugo i 13 km široko. Prekriveno je poljanama avokada, naranača, datulja, šipaka, jabuka, smokava, pšenice i ječma.

Kažu da ovdje rastu najbolje jabuke na ovim prostorima, Apples of Golan.. Golan apples…

Ovdje je glavni izvor pitke vode za Izrael. Ovdje su najbolji vinogradi i najplodnija zemlja. Vidjevši ovo mjesto, jasno nam je zbog čega u biblijsko vrijeme ovaj kraj zvao zemljom kojom 'teče med i mlijeko'.

Oko nas su tenkovi, Izraelska vojska. Najjača koncentracija izraelske vojske je upravo ovdje. Najbolji tenkovi na svijetu. Prije tri dana su iz Sirije pokušali napasti Izrael raketama, ali je izraelski sustav to spriječio. Izrael je oduzeo ove prostore Siriji u šestodnevnom ratu 1967. godine i do danas je 'status quo'. Još uvijek se nalaze prostori pod minskim poljima. Izraelci koriste krave za detektiranje mina, zato ih i nazivaju ''leteče krave''. Krave su uvezene iz Amerike. Šale se neki oko nas kako su krave stigle iz Amerike jer su besplatne. Dolazimo do ogromnog brda na kojem se ne vidi ništa osim ogromnih antena. Cijelo brdo je pretvoreno u vojne instalacije.

Odmah uz cestu su bivše vojarne sirijske vojske iz 1967. godine, te napuštena vojna akademija sirijske vojske. Žice i ograde su posvuda. Ničija zemlja, zemlja razdvajanja dvaju svjetova.

Oko nas vidimo ostatke ruševina bivših sela koja su stradala u tom ratu 1967. godine. Njih čak 152. Od, dakle, 152 sela samo su tri sela ostala. Izraelska vojska je svugdje oko nas. Kako reče nas vodič: 'Vi vidite ono što oni hoće da vi vidite!' Zanimljivo!

Svugdje oko nas je kamen crne boje jer su ovdje veliki prostori bivših aktivnih vulkana.

Naša slijedeća postaja je osmatračnica, udaljena samo nekoliko stotina metara od sirijske granice. Pred nama, na visoravni, je sirijska granica, a iza nas, na brdu, je izraelska vojarna. Izričito piše da ju ne smijemo slikati. U sredini između njih nalazi se kamp Ujedinjenih naroda. Razdiobna granica omeđena žicom samo je par koraka od nas. Svi se tuku za ovaj komadić zemlje. Ovaj kamp UN-a nedavno je napao ISIL te UN-ove vojnike uzeo za taoce. Izrael je intervenirao i uspio ih spasiti. U daljini čujemo i pucnje. Ovdje je rat. Veliki sirijski rat, sukob sirijske vojske i ISIL-a. Strašno je ovo vidjeti.

Dolazimo ispod planine Hermon. Na vrhu brda vidimo dvije vrste antena udaljene oko jedan kilometar. Jedna pripada Izraelu, druga Siriji. Na Hebronu je snijeg. Ovdje se zadržava dobar dio godine.

Zaustavili smo se u selu Druze, u kojemu živi muslimanska sekta, prilično drugačija od ostalih muslimana koje smo viđali. Ovdje ih je oko 50.000. Odbijaju izraelsko državljanstvo jer se identificiraju kao Sirijci, ali su odani državi Izrael. Ova sekta nastanjuje Siriju i Jordan. U Izraelu se nalaze ovdje i na brdu Karmel. Sve skupa ih je oko 250.000.

Ovdje je dosta svježe. Visoravan ima svoju drugačiju klimu.

Polako se spuštamo do mjesta zvanog Cezareja Filipova, mjesta na kojemu je Isus Petru rekao: 'Ti si Petar stijena i na toj stijeni sagradit ću svoju Crkvu'. Zapis o ovome događaju, u kojemu Isus ovlašćuje Petra da bude Stijena, nalazimo u Matejevu evanđelju 16, 13-20. Tek kada vidite ovo mjesto, shvatite zbog čega je Isus rekao baš ‘stijena’. Tu se nalazi OGROMNA crvena stijena, koja je visoka nekih 30-tak metara. Odiše snagom, odraz je snage i moći koja odolijeva svim vremenima i nedaćama.

U davnim vremenima, na ovome se mjestu podizani mnogi hramovi poganskim bogovima (Panu i ostalima), a tu je nekada bila rimska palača. Po bogu Panu nastala je i riječ panika zbog žrtvovanja djece njemu. Naime djecu su bacali u ogromnu pećinu iz koje je izlazila jaka snaga vode. Ako se na drugom izlazu pojavila krv, to je bio znak da bog Pan nije primio žrtvu. Panično se iščekivalo što će se dogoditi. Kameni ostaci ove građevine su još uvijek tu. Isus dovodi svoje učenike na ovo mjesto koje je bilo posvećeno obožavanju lažnih bogova, i govori svojim apostolima da je On onaj koji gradi, da je On građevina, materijal NOVE CRKVE, i da će Petar biti STIJENA te Crkve. Zanimljivo je da je sve to ostalo u ruševinama, izuzev poruke, Crkve i prisutnosti, blizine Kristove.

Prisutnost Isusova ostaje. Lažni bogovi odavno su zaboravljeni, ali Isus je vječno prisutan. Ponovno vidimo kako je Isus bio hotimičan. Isus isključivo bira ovo mjesto i dovodi svoje apostole baš tu, na mjesto do kojega im je trebalo sigurno nekoliko dana hoda, da bi rekao Petru o njegovoj ulozi u Crkvi koju On osniva. Opet naglašavam, ova se zemlja s pravom zove 'petim evanđeljem'. Kada pročitate evanđeoski ulomak na mjestu događaja savršeno vam se sve poklopi.

Ovdje izvire i rijeka Jordan. Ovdje je Krist rekao Petru da je on stijena. Ovdje je novi početak. I za nas također.

Putujemo do Isusova grada, do naše sljedeće destinacije - Kafarnaum, poznat kao Isusov grad. Nakon što je proveo svojih 30 godina života u Nazaretu (udaljenom 45 minuta), Isus se doselio u Kafarnaum gdje je započeo svoju javnu misiju i zaista je tu i živio. Najvjerojatnije u kući svoga apostola Petra, 30-tak metara udaljenoj od mora. Fra Steve ovdje predvodi svetu misu, odmah uz Petrovu kuću, doslovno nekoliko koraka uz Galilejsko more.

Ovdje smo u vrlo zanimljivoj oktogonalnoj staklenoj crkvi koja je izgrađena na ostacima Petrove kuće. Prisjećali smo se svih vaših nakana, kao što smo činili redovito svakoga dana.
Vrlo blizu Petrove kuće, nalazi se sinagoga, ista ona u kojoj je Isus propovijedao. Zadivljujuće! Zar je ovo moguće?! Dotičemo ista kamenja, hodamo istim putom, osjećamo isto sunce, isti vjetar. Da, u ovoj je sinagogi Isus izrekao za nas kršćane najvažniju i najveću besjedu, ovdje ju je On održao. Kafarnaumska sinagoga je mjesto gdje je Isus održao svoj poznati govor o Kruhu života (Iv 6), gdje je kazao: 'Kažem vam istinu, ukoliko ne budete jeli tijelo i pili krv Sina čovječjega, nećete imati života u sebi.' (Iv 6, 53) Govorio je o sebi samome u Euharistiji. Moćan je to trenutak kada čujete ovaj evanđeoski ulomak, na mjestu gdje ga je Isus izgovorio.  

Dosta za danas. Ovaj dan bijaše ispunjen. Svako mjesto posjeduje dubinu značenja. Svagdje tekstovi govore. Polako pronalazimo svoj vlastiti kršćanski DNK. Jedino na izvorima se traži istina. Izvori su svjedoci, a svjedocima vjerujemo. Ako ne vjerujemo svjedocima, kome ćemo vjerovati?