Peti dan - Posjet Betaniji, Mrtvom moru, Masadi i Getsemaniju

Peti dan dan, Subota, 18. ožujka 2017.

Jutro je bilo rezervirano za put u Betaniju koja je smještena s jugoistočne strane maslinskog brda, samo tri km daleko od Jeruzalema. Ovo selo često je posjećivao Isus. Tu su živjeli njegovi prijatelji Marta, Marija i Lazar. Na ruševinama njihove kuće sagrađena je Crkva posvećena njima u čast. Uz crkvu nalazi se vrt prepun cvijeća. Prekrasni mirisi, staze, ptice. Razumljivo je zašto je Isusu ovdje bilo lijepo. Marija i Marta, dvije prekrasne žene učinile su ovo mjesto istinskim domom. Može se osjetiti čak i njihova nazočnost ovdje.

Slavimo zajedno sv. misu. Razgledamo mjesto gdje je bio ulaz u Lazarov grob. Ovo je mjesto gdje je Isus za sebe rekao “Ja sam uskrsnuće i život”.

Nakon što je Isus uskrsnuo Lazara od mrtvih, govorio je o svome vlastitom, ali i o našem uskrsnuću. S druge pak strane, Betanija danas je muslimanski grad. Jako prljav i pun smeća. Nema bolnice, niti medicinskog centra, ceste su u lošem stanju, siromaštvo svuda oko nas, ali je zato sagrađena ogromna džamija koju je financirao arapski princ s 15 milijuna dolara.

Loša slika. Teško je to razumjeti. Odmah uz crkvu, muslimani su napravili džamiju i nazvali je, zamislite, ''Lazarova džamija''. Bez komentara. Nažalost ovo vidimo na svakom mjestu gdje su kršćanska sveta mjesta, džamije s minaretima namjerno većim od crkava i zvonka. Poruku je teško ne vidjeti. To se zove apsurdom!

Čim smo izišli iz Betanije, ulazimo u Judejsku pustinju. Sa strane ulice vidjeli su se beduinski kampovi. Cesta nas vozi duž Mrtvoga mora prema našem odredištu Masadi. Žičarom smo se odvezli na vrh do Masade koji je nekih 400 m visok, ali kako se nalazimo na najnižoj nadmorskoj visini u cijelome svijetu, Masada je uzdignuta tek na 10 m nadmorske visine.

Riječ Masada nastala je iz Hebrejske riječi metzudo, što znači utvrda. Masada je drevna palača i utvrda južnog izralelskog distrikta. Uzdignuta je na vršku usamljene visoravni s pogledom na Mrtvo more. Ova lokacija poznata je po nasilju koje se tu zbilo u prvom stoljeću poslije Krista. Prilikom sukoba u rimsko-židovskom ratu, Masada je pala u opsadu rimskog vladara, zbog čega se 960 židovskih ustanika u utvrdi odlučilo na masovno samoubojstvo.

Odlučiše se na dogovor da će se radije ubiti nego predati u ruke kao roblje rimskoj vojsci. Sloboda ili smrt. Slobode nije bilo, izabrali su smrt. Ovo mjesto je židovska svetinja. Ovdje se obavljaju ceremonije izraelskih vojnih prisega. Masada je simbol židovskog otpora i izdržljivosti. S vrha ovoga brda vidjeli smo cijelu Judejsku pustinju, Mrtvo more, državu Jordan, Brdo Nebo i Horeb s kojega je Mojsije ugledao obećanu zemlju i na tom je brdu umro. Nakon kratke stanke za ručak, ponovno smo na putu do najegzotičnijeg i fascinantnijeg mjesta, Mrtvog Mora.

Ono u biti uopće i nije more, već je zapravo slano jezero. U njemu nema baš nikakva života. Visoki postotak minerala i slanosti ove vode, čine nemoguć opstanak i ribama i bilo kakvom raslinju. Mrtvo more je druga najslanija vodena površina na čitavom svijetu, salinitet mu je 33 posto.

Može se komotno leći na površinu mora, bez ikakva pokušaja da se održite plivanjem. Od velikog postotka soli tijelo jednostavno pluta. Vode koje se slijevaju u dolaze iz potoka i rijeka, no tu i ostaju. Sol Mrtvoga mora ekstremno je gorka i ne nalikuje kuhinjskoj soli. Ova voda krcata je mineralima, kalcija, joda, soli, potaziuma i bromida. Svi minerali iz Mrtvoga mora se prirodno pojavljuju u našemu tijelu.

Egipatska kraljica Kleopatra je iznimno voljela Mrtvo more, te je naručila kozmetičke prerađivače da se posvete pripravi, te su se i nastanjivali na obalama ovoga mora. I danas s ovoga mora vrlo su popularni pilinzi, maske, kreme, losioni. Stari Egipćani su svoje pokojnike uobičavali mumificirali blatom sa Mrtvoga mora. Klima je iznimno sunčana, topla i suha tijekom čitave godine. Prema biblijskim zapisima Ivan Krstitelj i Isus su usko vezani za Mrtvo more.

Obala ovoga mora ima najniži nagib na cijeloj zemlji. Jedinstvena sol iz ovoga mora tretira akne, psorijazu, osipe, celulit, suhu kozu, perut, stres, bolove u mišićna itd.

Većina hodočasnika je ušla u more. Složili smo se da ovakvo iskustvo plivanja nitko od nas nije prije doživio. Jako je teško hodati jer je dno iznimno muljasto, služavo i prepuno rupa. Zbog toga smo uglavnom puzeći na koljenima i dlanovima ušli u more.

Blato sa morskoga dna ima jako velika ljekovita i iscijeliteljska svojstva, stoga smo se i mi od glave do pete premazali blatom. Nakon samo 20-tak minuta, koža nam je postala nevjerojatno glatka i nježna. Našalili smo se, da svi izgledamo 10 godina mlađe.

Poslije opuštajućeg popodneva na Mrtvome moru, odvezli smo se natrag u hotel u Jeruzalem. Večera, pa još jedan susret ovog dana. Odlazimo do Getsemanija. Ovo nam je zadnja večer u Jeruzalemu.

Ponovno provodimo neko vrijeme oko kamena Agonije. Bez ljudi, bez gužve, bez fotoaparata, bez drugih hodočasnika. Samo tišina, nepomičnost, snaga trenutka, moć samoće, Krist u Euharistiji i mi. Dozvoljeno ući blizu samog vrta u Getsemaniju među maslinova stabla dotaknuti ih i provesti malo vremena. Ovo su masline iz Isusova vremena. Ovdašnji ljudi ih zovu ''tihi svjedoci'' Isusove agonije.

Hodamo u potpunoj tišini. Odlazimo onda u crkvu. Skupljamo se oko stijene, kamena Agonije Kristove, pred kamenom svjedokom koji je do naših nogu. Mjesto gdje je Krist molio i plakao, tjeskobno se mučio uoči svoje Muke.
Molimo u tišini. Šaputamo naše nakane, molitve, želje, potrebe u tišini naših srdaca. Tiho lagano pjevamo svome Gospodinu. Podsjećam prijatelje da bez obzira na bezgraničnost svemira, neizbrojivost planeta i zvijezda, veličinu svega stvorenoga, Bog poznaje moje ime.

Mnogi od nas plaču i svatko osjeća prisutnost samoga Krista. Ako odlučimo biti Isusovi prijatelji sve će nam se ostalo nadodati. Da, zaista je tako! Svi klečimo i dodirujemo kamen Agonije moleći svoje nakane.