Sedmi dan - na obalama Galilejskog mora

Još jedan dan u Isusovoj domovini. Dan nam je započeo vrlo zanimljivo. Naime stigli smo do crkve Petrova prvenstva smještenoj na obali Galilejskog mora, na mjestu gdje je Uskrsli Krist susreo Petra, Nataniela, Tomu, dvojicu Zebedejevih sinova te još dvojicu apostola.

Isus je gledao apostole s obale, kako na udaljenosti od sto metara love ribu te je na obali pripremao doručak, žeravicu za roštilj od ulovljene ribe (Ivan 21, 1-19). Mala, jednostavna, kamena crkva odaje počast ovome događaju. U crkvi se nalazi kamen na kojemu je Isus pripremao jelo za apostole. Franjevci su ovaj kamen označili natpisom ''Mensa Christi'' što znači: ''Kristov stol''. Na ovome je mjestu Krist triput zaredom pitao Petra, voli li ga. Nakon što je Petar izrekao svoju ljubav prema Isusu, On mu odgovara: ' Pasi ovce moje, pasi janjce moje.' Hrani moje ljude. Brini se za moje stado. za sve one koji po krštenju postanu moji svjedoci.

Krist ne samo što je oprostio Petru što ga je triput zanijekao u dvoru velikog svećenika Kaife, nego ga još proglašava prvakom među apostolima, zbog toga se ovo mjesto tako zove – Mjesto Petrova prvenstva.

Na vanjskome oltaru fra Jozo Grubišić predslavi svetu misu u 9 sati ujutro, s predivnim pogledom na Galilejsko more. More je samo par metara od nas.

Svi smo pogođeni prizorom koji se odvija pred našim očima, s mislima na događaje koji su se ovdje zbili 2 000 godina prije nas. Nakon svete mise spustili smo se par metara niže na obalu te ugazili u vode Galilejskog mora.

Voda nam godi, topla je, razgaljuje naše noge, a kamenje je još uvijek tu. Mir je prisutan u velikom izobilju. Neobičan je dar to da smo mogli sami uživati uz obalu, na kamenu čitavih 40 minuta prije nego je došao sljedeći autobus s hodočasnicima.

Odmah pripojene uz crkvu, ravno na obali, nalaze se kamene stope , koje su nazvane apostolske stope, jer to mjesto bijaše okupljalište apostola. Zovu ih i ''Svete stube''. Iznimno silno i moćno mjesto, naročito zbog jednostavne izvedbe i samoga osjećaja jednostavnosti.

Jednostavna crkva poviše, izgrađena na kamenu i od kamena, plaža, valovi nježno dodiruju obalu, kamenje, kamene stope. U zraku je osjećaj ispunjenja, ostvarenja i zadovoljstva.

I tako dok smo se šetali, sakupljali kamenčiće, školjke… Tu susrećemo grupu Hrvata iz Dugog sela. Njih pedesetak. Veselje, radost. Pjevamo zajedno. Čini mi se kao da je ova zemlja stalno mjesto mnogih susreta!

Ovdje na ovom mjestu jedan susret Uskrsloga i učenika na obali Galileje pokrenuo je i promijenio tijek svijeta. Odlazimo zatim mu obližnju Tabgu, mjesto umnožavanja kruha i ribe, mjesto uz more. U crkvi smo, na mjestu gdje je Isus nahranio 5 000 ljudi.

Nažalost ovu crkvu su napali židovski ekstremisti te bacili na nju bombu prije godinu dana. Na sreću požar je ugašen na vrijeme. Krov dosta oštećen, ali sada je obnovljen. Lokacija spomenutoga mjesta doslovno je točna, zahvaljujući arheološkim istraživanjima koja su izvođena zahvaljujući franjevcima Svete Zemlje. Franjevci ovo sveto mjesto već 800 godina štite, nadgledaju u mirnodobskim i ratnim okolnostima. Za mene je ovo jednako veliko otkriće, da sam upoznao koliko su dobroga moja franjevačka braća, sa svih kontinenata, učinila i čine u ovoj posebnoj zemlji. Oni su zaštitnici Petoga evanđelja koje im je bilo povjereno od strane Crkve, netom nakon što je sv. Franjo prohodao ovom zemljom.

Pjevamo molitvu Očenaš. Kako doliči ovdje izgovarati rijeci: ''Kruh nas svagdanji…” Idemo dalje…
Zamisli ovo, dragi čitatelju: ukrcali smo se na brod i proveli sat i pol na Galilejskom moru. Iznenadismo se kada je kapetan broda vinuo hrvatsku zastavu i kada čusmo taktove Lijepe naše. Dojam, osjećaji s ovoga mora su presnažni; mirna voda, tišina, evanđeoske priče povezane s Galilejskim morem oživljavaju dok slušamo rijeci novozavjetnog izvješća o oluji na Galilejskom jezeru, o malaksalosti Petrove vjere i važnosti duboke vjere.

Fra Antonio predvodi pjesmu: 'Krist jednom stade na žalu tražeći ljude za velika djela…'

Pjesma je odzvanjala jednako i po vodi i u nama. Isus je propovijedao s broda kakav je ovaj naš sada. Njegove su oči ogledale isti krajolik koji sada mi razgledamo. Wow! Ovdje je pozvao prve učenike, sinove Zebedejeve i ostale ribare. Obične ljude. 

On je u oluji ovo more umirio. Njegovi su se apostoli osjećali zaštićeno i sigurno dok je On s njima bio na brodu i onda kada je oluja zahvaćala ovo more. On je hodao po vodi na ovome moru. On je ovdje učinio i da Petar hoda po vodi, sve dok nije Petar počeo tonuti, kako je i njegova vjera u Učitelja počela slabiti. On je provodio vrijeme, svoje dane i noći na ovome moru. Na ovome se moru osjeća mistična vrijednost, koja je izvan dometa riječi da bih vam mogao to opisati. Osjećali smo te vrijednosti u svome srcu. Gledajući okolo sebe, vidjeli smo jednostavnost prirodnih ljepota svud oko nas, bez pretjeranog razvitka, bez previše objekata uz more. Istinski, mora da je ovo sve slično izgledalo u Isusovo vrijeme, vrlo slično kao što izgleda i nama sada. Naš se brod usidrio uz obalu, izlazimo i ulazimo u obližnji muzej gdje je izložen brodić iz 1. stoljeća. Ovakav isti kakav je koristio Krist i njegovi prijatelji.

Zaustavili smo se u restoranu na ručku, i pojeli smo ovdje popularno jelo: ribu Sv. Petra. Vrijeme je za sabiranje misli, mali odmor poslije podne.

Svi skupljaju dojmove, pišu mala sjecanja, pohranjuju slike. Duše im izgledaju vedre i svima se čini da je ovo dar biti ovdje.