Tražitelji smisla
Svoje su nebo providjeli čineći dobro na zemlji.
Slavimo sve svete, sve svece. Oni su stop znakovi, dobra karta vodilja, dobre upute za vožnju, smjerokazi za odluke, mudraci za savjete, inspiracija za putovanje. Na današnji dan uvijek čitamo tekst o Blaženstvima.
Isus smatra blaženima slušatelje! One koji žele, mogu, traže čuti! On govori o novim dimenzijama čovjeka:
Postoje ljudi koji u nepravednom svijetu traže pravednost,
postoje ljudi koji u nemilosrdnom svijetu traže milosrđe,
postoje ljudi koji u oholom svijetu traže poniznost.
Isus ih zove blaženima....
Krist promatra ljude ne samo u njihovoj nevolji ili sreći, nego u onome što oni mogu postati, što mogu biti!!!
Ovaj blagdan nam govori o stvarnosti kako ćemo jednoga dana prestati biti ovdje. Gdje ćemo biti? Događaj, doživljaj prolaznoga je važan u shvaćanju vječnoga.
Dan duša, dan svetaca, dan neba, dan drugačijega. Sveci su sve svoje povjerenje stavili u Krista. Postavili su visoke standarde za nas. Do nas je! Sveci su inspiracija za život. I oni bijahu grešnici, ali grešnici koji se uvijek uspijevaše dizati nakon svih padova.
Sveci su velikodušno odgovorili na Božju ljubav. Nisu mislili na sebe. Nesebično su darovali život za ono što vrijedi i ostaje. Nesebičnost je uvijek plod ljubavi. Nesebični ljudi jedini su koji razumiju veličinu sreće.
Oni su ljudi ljubavi. Ljubav mijenja osobu! Upoznali su Krista koji ih je vodio u potpunu nesebičnost življenja, davanja, odlazaka među daleke i nepoznate. Vjerovali su mu do kraja. Ili kako to mudrac kaza: „Na temelju onoga što znam o njemu, vjerujem mu i o onome što ne znam!“ Vjerovanje kao pokretačka snaga u čovjeku i ljubav kao moć bijaše im temelj života.
Sveti ljudi nas zagovaraju u nebu. Mala Terezija je prije svoje smrti rekla: „Svoje ću nebo providjeti čineći dobro na zemlji!“
Sveci su oni koji prihvaćaju ljude, ne križaju, ne odbacuju, nude milost, spasenje, zagovor. Jedan novinar je pitao stari par: „Kako ste uspjeli ostati zajedno čak 55 godina?“ Supruga je odgovorila: „Mi smo rođeni u vrijeme kada se ono što je slomljeno trebalo popratiti, a ne jednostavno odbaciti, pregaziti i zaboraviti!“
Sada ljudi odbacuju, križaju ljude. Kultura odbacivanja postaje sve dominantnijom. Mi moramo biti drugačiji ljudi. Pravi ispit našega karaktera je prema onima koji nas ne vole, napadaju.
Sveci su tražitelji smisla. Smisao ne možemo naći u onome što ne traje, nego samo u stvarnostima koje traju, koje ostaju, koje žive. Prolazne stvari stvaraju u nama ispraznost, a ispraznost je uvijek manjak bitnoga, nedostatak biti!
Njihov život je njihova poruka, njihov najbolji govor. I mi možemo tako…