Sisački biskup Vlado Košić blagoslovio je u subotu 11. ožujka u sisačkom naselju Galdovo (na uglu Galdovačke ulice i Ulice Brezovačkog odreda) spomen-ploču i križ za 27 Galdovčana ubijenih u nazočnosti partizanskog komandanta grada Siska i glavnog potpisnika smrtnih presuda u vijeću Vojnog suda.
 
Blagoslovu su uz članove Udruge ''Hrvatski domobran'' i župljane župe Galdovo nazočili i brojni javni djelatnici između ostalih predsjednica Skupštine Sisačko-moslavačke županije Ivanka Roksandić.
 
Prije blagoslova okupljenima se obratio Josip Frković, predsjednik sisačkog ogranka Udruge ''Hrvatski domobran'' i predsjednik Povjerenstva za označavanje stratišta Sisačko-moslavačke županije. On je podsjetio na sudbinu ubijenih istaknuvši kako do danas oni počivanju bez imena i križa na nepoznatom mjestu.
 
- Zbog suradnje s okupatorima i drugih ustaških zločina, bilo je najčešće nimalo uvjerljivo obrazloženje ovih navodnih pravorijeka. Takve potresne presude slušali su sredinom lipnja 1945. godine, godinu dana prije smaknuća, braća Branko i Viktor Tomazetić te Petar Sabljak. Osim njih, smrtnu su kaznu dobili i kraj savskog nasipa kod 'Radonje' životom platili redarstvenici Roko Farkaš i Luka Penga, policijski službenik Vladimir Wolf, osnivač 'Segeste' Antun Saler, sin poznatog fotografa Franje, zatim čuvar 'piramide' i perivoja Viktorovac Ivan Šepec te krojač s Tišinske ceste Antun Bišćan. Ipak, najveći dio smaknuća izvršen je bez suđenja, nakon zatvorskih mučenja pojedinačnim odlukama oficira OZNA-e, odnosno UDBA-e - rekao je Frković te dodao da o tome rječito svjedoči i nedaleka šuma Brezovica gdje je likvidirano šest tisuća Hrvata.
 
Nakon blagoslova biskup je u župnoj crkvi Sv. Josipa Radnika predvodio misu zadušnicu za ubijene. U koncelebraciji bili su domaći župnik fra Roko Bedalov i vlč. Krešimir Bulić. župnik iz Budaševa i dekan sisačko-katedralnog dekanata.
 
U homiliji biskup je podsjetio kako je danas dan proljetnih kvatri, a nakana je obraćenje i pokora.
 
- Mi znamo da smo slabi i da u našoj ljudskoj slabosti činimo i zlo. Zato se trebamo kajati i obraćati, činiti pokoru i ispovijedati svoje grijehe. Mi smo, nažalost, živjeli punih četrdeset i pet godina nakon Drugog svjetskog rata da se ni najteži grijesi nisu ispovijedali, da se zločini i ubojstva nisu smjeli spominjati, a ubojice i zločinci nisu dobili kaznu nego nagradu. Bilo je i u našem kraju, nažalost, mnogo takvih zločina i tek sada nakon sedamdeset godina od toga i dvadeset i pet godina od osamostaljenja Hrvatske mi dolazimo do te istine – rekao je.
 
Naglasio je kako je to razlog podizanja križeva.
 
- Do sada smo ih postavili pet, a postavit ćemo do ljeta još pet i tako obilježiti deset mjesta gdje je u našem kraju bilo masovnih stratišta, gdje su ljudi likvidirani bez suđenja ili s namještenim suđenjem -poručio je biskup.

U nastavku, govoreći o prispodobi o milosrdnome Samarijancu, biskup je rekao kako se u našoj povijesti, kroz proteklih 70 godina, događalo da se nije željelo vidjeti čovjeka koji je u nevolji i koji trpi.
 
- Zato mi želimo biti Samarijanci koji će poviti rane. Želimo tog ubijenog barem pokopati, sačuvati mu ime i uspomenu na njega, pomoliti se i prikazati misu. Mi želimo slušati Isusovu zapovijed 'ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe' jer taj ubijeni je također bio čovjek, možda i prisiljen da bude u suprotnoj vojsci ili se slučajno tu zatekao, možda nije poznavao komunistički režim i njegova krivica je bila samo to što je živ - ustvrdio je biskup.
 
Na kraju je podsjetio kako se tako posebno likvidiralo pripadnike obiju domovinskih vojski i kako je u Sisačko-moslavačkoj županiji 119, većinom neistraženih, masovnih grobnica iz tog vremena.