Bog je, u prvome poglavlju proroka Izaije, predstavljen poput srdačna, ali budnog i strogog oca, rekao je Papa, koji se obraća Izraelskom narodu, optužujući ga za krivnju i iskvarenost, kako bi ga vratio na put pravednosti.
 
- Bog narodu govori preko proroka s gorčinom razočarana oca: odgojio je svoju djecu, a oni se evo protiv njega pobunili – pojasnio je prorokove riječi Papa.
 
No iako povrijeđen, Bog daje da progovori ljubav, dodao je Sveti Otac, te apelira na savjest sinova, kako bi se pokajali i ponovno dopustili da ih Bog ljubi.
 
- Bog tada ponovno poziva svoj narod. 'Pogriješili ste', poziva ih. Nježno, ali i s gorčinom kaže 'moj narod', kako bi posvjedočio da ga štiti jer ga smatra svojim. Bog nas nikad ne niječe, mi smo njegov narod. Najzločestiji od ljudi, od svih naroda, njegovi su. Njegovi smo sinovi – naglasio je Papa dodajući kako imati takvog Oca 'daje nadu i povjerenje'.
 
Nadalje se prorok obraća narodu strogim riječima, kako bi mu pomogao shvatiti težinu svoje krivnje: 'Jao, grešna li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikovačkog, pokvarenih sinova! Gospodina ostaviše, prezreše Sveca Izraelova, njemu su okrenuli leđa.' (Iz 1, 4)
 
- Posljedica grijeha je stanje trpljenja, zbog kojega posljedice snosi i zemlja. Gdje se odbacuje Bog i njegovo očinstvo, tu opstojnost gubi svoje korijene te sve postaje izopačeno i uništeno. Međutim, čak i taj bolni trenutak u vidiku ima spasenje – kazao je Sveti Otac.
 
Primijetio je kako je kušnja dana kako bi narod iskusio gorčinu onoga tko napusti Boga i potaknula ga na razmišljanje, kako bi se otvorio obraćenju i oproštenju.
 
- To je put Božjega milosrđa: Bog se prema nama ne odnosi prema našim krivnjama – rekao je Papa dodajući kako Gospodin u svojemu milosrđu, pokazuje put koji nije 'put obrednih žrtvovanja'.
 
Naglasio je kako je kult izložen kritici ne zbog toga što je po sebi beskoristan, nego što, umjesto da bude izrazom obraćenja, želi zauzeti njegovo mjesto.
 
- Tako postaje traženje vlastite pravednosti, stvarajući zavodljivo uvjerenje da se spasenje postiže žrtvama, a ne po Božjem milosrđu koje oprašta grijeh – istaknuo je.
 
Prorok Izaija kaže da se Bogu ne mili krv bikova i janjaca (r. 11), posebno ako je žrtva prinesena nečistih ruku, okrvavljenih krvlju braće (r. 15).
 
- Neki dobrotvori crkve prinose dar koji je plod krvi iskorištenih ljudi, rada koji je loše plaćen. Reći ću takvim ljudima: 'Molim vas vratite taj svoj dar, spalite ga.' Narod Božji, Crkva, ne treba prljavi novac. Naprotiv, potrebno je približiti se Bogu čistih ruku – izbjegavajući grijeh te prakticirajući dobro i pravednost – kazao je Papa.
 
Prorok Izaija završava riječima: 'Operite se, očistite. Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti! Učite se dobrim djelima: pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite.' (Iz 1, 16–17)
 
- Pomislite na tolike izbjeglice koji dolaze u Europu i ne znaju gdje će ići – usporedio je Sveti Otac.
 
Nadalje prorok Izaija govori: 'Budu li vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna i narod će se moći u miru nasititi darovima zemlje.' (r. 18–19).
 
- To je čudo oproštenja koje Bog, kao Otac, želi udijeliti svojemu narodu. Božje milosrđe ponuđeno je svima i ove riječi vrijede i za nas danas, za sve nas koji smo pozvani živjeti kao Božja djeca – zaključio je katehezu Papa.