Milosrđe je srce Božje poruke, rekao je papa Franjo na jutrošnjoj misi u kapeli sv. Marte, komentirajući evanđelje Matejeva poziva (Matej 9,9-13). Misi nazočili su zaposlenici Vatikanskog Guvernorata. Koncelebrirao je kardinal Jorge LIberato Urosa Savino, nadbiskup Karakasa.

„Milosrđe mi je milo a ne žrtve“, Papa ponavlja Isusove riječi, upućene farizejima koji su ga kritizirali zato što blaguje sa grešnicima. Carinici, pojasnio je papa, „bili su dvostruko grešni, jer su bili navezani na novac i istovremeno izdajice svojeg naroda utoliko što su svoj narod carinili u korist Rimljana.“ Isus dakle, vidi carinika Mateja, gledajući ga milosrdno.

„Isus gleda čovjeka koji sjedi u carinarnici. Matej je osjetio nešto novo, do sada nepoznato – Isusov pogled na sebi: osjeća unutarnje udivljenje, čuje Isusov poziv: 'Slijedi me! Slijedi me!'. U tom trenutku taj je čovjek pun radosti, ali i pomalo sumnjičav, jer je snažno navezan na novac. No bio je dovoljan samo jedan trenutak – kako je prekrasno izrazio i Caravaggio u svojoj slici: taj čovjek gleda i rukama uzima novac – te u jednom trenutku – Matej kaže 'da', ostavlja sve i odlazi s Gospodinom. Ovo je trenutak primanja i prihvaćanja milosrđa: 'Da, idem s tobom!'. Prvi trenutak susreta je duboko duhovno iskustvo“.

„Slijedi drugi trenutak: trenutak slavlja, Gospodin slavi s grešnicima“. Slavi se Božje milosrđe koje mijenja život. Nakon dva trenutka udivljenja susreta i slavlja, dolazi „svagdanji rad“, naviještanje Evanđelja.

„Rad je potrebno hraniti sjećanjem na prvi susret, sjećanjem na slavlje. A to nije samo trenutak, to je vrijeme: vrijeme koje teče do kraja života. Sjećanje. Sjećanje na što? Na te događaje! Sjećanje na susret s Isusom koji mi je promijenio život! Koji mi se smilovao! Koji je bio tako dobar prema meni da mi je rekao i ovo: 'Pozovi i svoje prijatelje grešnike i priredit ćemo slavlje!'. To sjećanje daje snagu Mateju i svima drugima da nastave dalje. 'Gospodin mi je promijenio život! Susreo sam Gospodina!' Toga se uvijek treba sjećati. Raspirivati vatru sa žara sjećanja, čuvati tu vatru, zauvijek“.

U evanđeoskim prispodobama mnogi odbijaju poziv na Gospodinovo slavlje. A Isus je otišao „tražiti siromašne, bolesne i s njima slaviti“. „Isus tako nastavlja, slavi s grešnicima i nudi milost grešnicima. 'Milosrđe mi je milo a ne žrtve. Ja nisam došao zvati pravedne, nego grešne'. Oni koji vjeruju da su pravedni – neka se skuhaju u vlastitoj juhi! On je došao za nas grešnike i to je lijepo. Dopustimo Isusovom milosrđu da nas pogleda, slavimo i sjećajmo se tog spasenja!“.

Izvor: It.radiovaticana.va
Prevela i prilagodila: Anđela Jeličić