Gledati Isusa, ali zaboravljati gledati Ga u siromahu koji traži pomoć, u marginaliziranom koji izaziva odbojnost. Iskušenje je koje Crkva živi u svako doba, to da se ograđuje – kako je rekao Sveti Otac – u „crkvenu mikroklimu“, umjesto da otvori vrata isključenima iz društva. Papina propovijed polazi od jedne od najsnažnijih stranica Evanđelja, u kojoj je glavni lik slijepac iz Jerihona. On predstavlja prvu kategoriju ljudi o kojima govori evanđelist Luka – primijetio je Papa. Čovjek koji ne znači ništa, ali koji se želio spasiti, koji je želio ozdraviti, te je stoga vikao jače od zida ravnodušnosti koji ga je okruživao, sve dok nije pobijedio taj izazov i uspio pokucati na vrata Isusova srca.

Tom se čovjeku suprotstavlja krug učenika koji ga žele ušutkati kako ne bi smetao, a tako – prema Papinim riječima – udaljuju Gospodina iz periferije. Ta periferija nije mogla stići do Gospodina, jer je mnoštvo zatvaralo vrata. To se često događa među nama vjernicima kada pronađemo Gospodina, – napomenuo je Papa – stvara se – tako da mi to ni ne primijetimo – ta crkvena mikroklima. Ne samo kod svećenika, biskupa, nego i kod vjernika koji – prema Papinim riječima – ističu da su uz Gospodina. I zbog tolikoga gledanja na Gospodina ne vidimo Gospodinove potrebe; ne gledamo Gospodina koji je gladan, žedan, koji je u zatvoru, u bolnici. Gospodina koji je u marginaliziranom čovjeku. A ta klima jako šteti – napomenuo je Sveti Otac.

Papa je potom govorio o skupini ljudi koji se osjećaju izabrani, koji kažu: 'Sada smo izabrani, s Gospodinom smo', i koji žele zadržati taj maleni svijet udaljavajući bilo koga tko „uznemiruje Gospodina“, pa čak i djecu. Međutim, oni su – kako je rekao Papa – zaboravili svoju prvu ljubav. Kada vjernici i službenici u Crkvi postanu tako neka, ne crkvena, nego 'crkvenjačka' skupina, s povlasticom Gospodinove blizine, u napasti su da zaborave svoju prvu ljubav koju smo svi primili kada nas je Gospodin pozvao, spasio, kada nam je rekao da nas voli.

Na sceni je i treća skupina ljudi, odnosno jednostavni narod koji hvali Boga zbog ozdravljenja slijepca. Koliko smo puta susreli jednostavne ljude, brojne starice koje hodaju i, čak uz žrtve, idu moliti u neko Gospino svetište. Ti ljudi ne traže povlastice nego samo milost – istaknuo je Papa. To je vjerni narod koji zna nasljedovati Gospodina ne tražeći nikakvu povlasticu, koji je sposoban trošiti vrijeme s Gospodinom, i ponajviše koji ne zaboravlja marginaliziranu Crkvu djece, bolesnih, zatočenih.

Molimo od Gospodina milost da se svi mi koji imamo tu milost da smo pozvani, nikada, ali baš nikada ne udaljimo od te Crkve. Da nikada ne uđemo u tu mikroklimu crkvenih učenika, povlaštenih ljudi koji se udaljuju od Božje Crkve koja trpi, koja traži spas, koja traži vjeru, koja traži Riječ Božju. Molimo milost da budemo vjerni Božji narod, ne tražeći od Gospodina bilo kakvu povlasticu koja nas udaljuje od Božjega naroda – rekao je na kraju Sveti Otac.