„Postoje osobe koje se 'maskiraju u kršćane' i griješe, ili pretjeranom površnošću ili pretjeranom krutošću, zaboravljajući da je pravi kršćanin čovjek radosti koji vjeru oslanja na Krista – Stijenu“, temeljna je misao homilije pape Franje s mise u kući sv. Marte. Koncelebrirao je nadbiskup Aparecide, kardinal  Raimundo Damasceno Assis, s drugim biskupima. Na euharistiji su bili i djelatnici Vatikanske službe za sanitet i čistoću.

Kruti i tužni, ili veseli – ali bez kršćanske radosti. Ove dvije međusobno suprotstavljene vrste vjernika žive u dvije različite „kuće“ koje imaju istu manjkavost: utemeljene su na pijesku, na poimanju kršćanstva što se zaustavlja na riječima. Nisu izgrađene na „stijeni“ Kristove Riječi. Papa Franjo prepoznaje ovu dvostruku skupinu komentirajući današnje evanđelje, poznati Matejev tekst koji govori o kući na pijesku i o kući na stijeni (Matej 7,21-29).

„U povijesti Crkve postojale su dvije vrste kršćana: kršćani na riječima – oni koji govore 'Gospodine, Gospodine, Gospodine', i kršćani na djelima, u istini. Napast da živimo svoje kršćanstvo mimo stijene, mimo Krista, postojala je uvijek. Ali, jedini koji nam daje slobodu da Boga zovemo Ocem – je Krist, stijena. On je jedini koji nas podupire u teškim trenucima, zar ne? Isus kaže: zapljušti kiša, navale bujice, zapušu vjetrovi… no kad je temelj Stijena – onda postoji sigurnost. Kada su pak temelj riječi – riječi odlete, nema od njih koristi. To je iskušenje ovih kršćana od riječi, kušnja kršćanstva bez Isusa, kršćanstva bez Krista. Događalo se i događa se u Crkvi danas: biti kršćani bez Krista“.

Papa Franjo analizira pobliže ove „kršćane na riječima“, otkrivajući njihove karakteristike. Dvije su skupine: jedni su „gnostici“, „koji namjesto da ljube Stijenu, vole lijepe riječi“, te žive plutajući na površini kršćanskog života. Drugu grupu papa Franjo naziva „pelagijancima“: oni vode ozbiljan i 'uštirkan' život. Kršćani, s ironijom primjećuje Papa, koji „gledaju u pod“.

„I naše je vrijeme podložno istoj kušnji. Površni kršćani koji vjeruju u Boga, u Krista… ali 'razvodnjenog', smatraju da nije Isus Krist onaj koji čovjeku daje temelj. To su suvremeni gnostici. Kušnja gnosticizma je neka vrsta 'tekućeg', nestabilnog, kršćanstva. Drugi pak vjeruju da se kršćanski život mora shvatiti toliko ozbiljno da na kraju ne razlikuju čvrstoću i stabilnost od krutosti. To su oni kruti! Oni koji misle da kršćanin uvijek mora biti u koroti, tugujući.“

„Činjenica je da ovakvih kršćana ima puno“, kaže papa Franjo. Ali dodaje: „to nisu kršćani, oni su se samo maskirali u kršćane. Ne znaju tko je Gospodin, ne znaju što je Stijena, nemaju slobodu kršćana. Pojednostavljeno rečeno: takvi nemaju radosti.“

„Oni prvi posjeduju određeno površno 'veselje'. Ovi drugi žive na trajnom pogrebnom bdijenju, i ne znaju za kršćansku radost. Ne znaju uživati u životu kojeg nam Isus daruje, jer ne znaju razgovarati s Isusom. Ne osjećaju da su u Isusu utemeljeni, u onoj sigurnosti koju daje Isusova prisutnost. Ne samo da nemaju radosti: nemaju niti slobode. Jedni su robovi površnosti, robovi razvodnjenog života. Drugi su robovi krutosti, nisu slobodni. U njihovom životu Duh Sveti ne nalazi prostora. A Duh Sveti je taj koji daje slobodu! Danas nas Gospodin poziva da izgradimo svoj kršćanski život na Njemu, na Stijeni. On nam daje slobodu, šalje svojega Duha i potiče - da kročiš naprijed Njegovim putem, Njegovim zamislima.“

Izvor: it.radiovaticana.va
Prevela i prilagodila: Anđela Jeličić
Foto: Google