U Općini Magdalena, u Limi, nalazi se prekrasna crkva posvećena Presvetomu Srcu Isusovu. Pred njom je velik trg i tržnica. Navodno je crkvu gradio slovenski salezijanac Kavčić. Uvijek je puna vjernika.

Na trgu mnoštvo prodavača, znatiželjnika. Malo dalje je tržnica, trbuh grada, mjesto prodaje i potražnje, mjesto i sudbina mnogih koji ondje rade od zore do mraka.
 
Rekoše mi da je na samom ulazu u tržnicu jedan mali dječak, bijel ili, kako ovdje kažu, gringo, s hrvatskim prezimenom S., čistač cipela.

Trebalo mi je dosta strpljenja, pažnje i srdačnosti dok sam sklopio prijateljstvo s dječakom Marijom, koji ima otprilike šest godina.
 
„Pomažem svomu ocu na ovaj način. Moj otac pere automobile, a ja, kako sam malen, ne mogu to isto raditi, ali stojim ili klečim ovdje i mnogi ljudi koji prolaze daruju mi sitniš, pokoju karamelu, a drugi su zadovoljni mojim radom. Ponosim se poslom, jer je i bivši predsjednik Perua Toledo bio čistač cipela.
 
Otac mi je bolestan i ne zaradi mnogo, a usto mi govori da prositi milostinju nije sramota, jer mi nemamo, a drugi ljudi imaju. On kaže da ja i on idemo zapravo na posao svaki dan te nekada radimo, a nekada mi ljudi daruju i bez da čistim. Majka je bolesna i mi ju na ovaj način pomažemo.“
 
Njegov navodni otac još je teže stupio u kontakt sa mnom. „Kažu mi da pušim drogu, nije to istina. Više od godine se ne drogiram, čist sam. Ja znam da za Marija nije taj posao, ali je bolje da to radi nego da je s majkom koja je bolesna i otišla je s drugim čovjekom. Bojim se samo da ga ne odvedu i da bude iskorištavan od njih. Tako je barem siguran. Ne znam što će se dogoditi sa mnom i s Marijom danas ili sutra... Mnogi me ne razumiju. Nikad nikomu nisam razbio glavu staklenkom, niti sam koga opržio cigaretom.“
 
Usred tog susreta, punog kontroverzija i sumnji, ostade Mario smiješeći se u tišini. Odlazi pred kip Gospe i gleda Djevicu. Nešto šapuće, mene gleda i maše mi. Možda će jednom ovamo doći i njegova majka?
 
Subota je, dan blažene Djevice Marije. Dolaze mi na pamet događaji iz Isusova djetinjstva. Isus izgubljen – u Hramu. Majka mu reče: „Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.“ (Lk 2, 48)
 
Možda će Mario kad odraste prigovoriti svojoj majci: „Žalostan sam te tražio, ali, hvala Bogu, i pronašao.“
 
Obećao sam da ću potražiti njegovu majku. Nažalost, do danas ju ne pronađoh, ali otkrih blizinu Gospe u svom životu, misleći na Isusove riječi: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25, 40), ili drugu Isusovu riječ: „Idi pa i ti čini tako!“ (Lk 10, 37)
 
 
Mons. Drago Balvanović, misionar u Peruu svećenik je Banjalučke biskupije. Rođen je 1936. u Bosanskoj Gradišci, zaređen je 1959. u Đakovu, a u misije je otišao 1987. godine.