Umiri moje srce, Duše Sveti, kako bih bio pažljiv na detalje. Htio bih biti čovjek koji je zahvalan u malome, a što sam zahvalniji, meni to malo postaje veliko.
Gdje se danas očitovala Gospodinova providnost? Mogu li to vidjeti i od srca mu zahvaliti?
Najveća bol u duši rađa se kada povjerujem u laž da nisam voljen, da me je Bog napustio.
Hvala Ti što mi svakodnevno na različite načine objavljuješ svoju ljubav.
Niti jedna tragedija ovog života, niti jedan bolan događaj nije veći od Boga koji čuva moju nutrinu.
Ulazim li u molitvu na brzinu, samo kako bih to odradio? Jesam li svjestan ovog dara, da je to trenutak susreta s mojim Bogom?
