Budimo iskreni prema sebi i odgovorimo si na pitanje: „Kako se osjećam dok se moje druženje s prijateljom ili prijateljicom zasniva na ogovaranju?“
Jesmo li tada uistinu radosni i ispunjeni ili u sebi osjećamo nemir i gorčinu?
Važno je dobro postaviti temelje. Važno je Boga staviti u središte naših života. Na taj način ćemo izgraditi kuću na stijeni. Koliko bi samo brakova bilo spašeno da je Gospodin bio u središtu?
Nemoj nikad dopustiti osjećaju bezvrijednosti i negativnim mislima da te zarobe. Tvoj život je vrijedan i dragocjen. Preskupo te Bog platio da bi te samo tako ostavio i napustio.
Nemojmo svoj užurbani način života promatrati kroz prizmu osude. Bog nas razumije i ne gleda nas s osudom. On samo čezne za odnosom, čezne za tim da uđe u svaki aspekt našeg života - tako i u našu užurbanost.
Nemojmo pristupati Isusu dvolično. Ako u sebi nosimo neke negativne osjećaje, dođimo mu s tim i takvi. Nemojmo potiskivati svoje pravo stanje i pred Njim glumiti pobožnost i svetost. Dođimo u istini i bit ćemo slobodni.
Nemojmo vjerovati u svoje strahove. Iako nekada zna biti teško, nastojmo se iznova pouzdati u Njega; u samu Ljubav. Jer, kako piše evanđelist Ivan u svojoj poslanici: "U ljubavi nema straha jer savršena ljubav izgoni strah!" (1Iv 4, 18)
Ako želim hoditi u istini, trebam slijediti Gospodina i osluškivati što mi želi reći! Gospodine, daj da Te čujem i nasljedujem u istini!
