Iako bismo htjeli postati zahvalni unutar naše svakodnevice, svjedoci smo kako u tome nerijetko baš i ne uspijevamo. Za prvu ruku, dovoljno je da barem budemo iskreni te Gospodinu priznamo da nam nije lako ući u zahvalnost naše svakodnevice, ali da ga molimo da nam On u tome pomogne.
Nebeski Otac se zauzima za nas, pruža nam svoju blizinu i daje nam svoju zaštitu.
Bog se zauzima za nas, nema razloga za brigu.
Gospodin nas potiče na neprestanu molitvu. Želi da naša srca budu usmjerena neprestano prema Njemu. Moramo shvatiti da Bog ne traži čudesne molitve niti da Ga se nagovara. Otac nebeski zna sve čežnje našeg srca, zna ono što je za nas najbolje i najvažnije.
Jako je važno znati da Duh Sveti u našem životu nikad ne želi biti nametljiv. On djeluje na nježan način, neće nas prisiljavati već nježnim, malim stvarima poput riječi iz evanđelja vodit će nas tijekom dana. U pravom trenutku, sa savršenim načinom branit će nas i prolaziti s nama kroz dan.
Kad čovjek u povjerenju izgrađuje odnos s Bogom i izbaci oholost, spušta na sebe Očeve blagoslove. Svaki put kad nismo uvjetovali Gospodina, kad smo ostajali vjerni u malome, možemo uvidjeti silna Božja djela, prepuštamo se Gospodinu i On nas vodi. Imamo li povjerenja u Boga?
Dopustimo Gospodinu da nas izgrađuje kroz suhoću. I kad ništa ne osjećamo, ostanimo vjerni u malome, amen!
