Iako bismo htjeli postati zahvalni unutar naše svakodnevice, svjedoci smo kako u tome nerijetko baš i ne uspijevamo. Za prvu ruku, dovoljno je da barem budemo iskreni te Gospodinu priznamo da nam nije lako ući u zahvalnost naše svakodnevice, ali da ga molimo da nam On u tome pomogne.
Kakav je moj odnos prema Kristovoj Riječi? Je li mi stalo do Kristove Riječi? Čuvajmo Njegovu riječ u svome srcu.
"Tvoj Bog te ne ostavlja! Tvoj Bog te ne napušta!" Amen! Vrijedi si to uvijek iznova ponavljati.
Često se zakopamo u vlastitu istinu i vlastitu pravednost. U toj zabludi se previše oslanjamo na sebe i slijepo donosimo odluke na temelju naše "pravednosti" i naše "istine".
Nemojmo se na silu opirati trpljenju. Nemojmo na silu bježati od iskustva boli. Predajmo svoje trpljenje Isusu. Baš kao što je on predavao svome Ocu. I onda ćemo u tom trpljenju prepoznati predivno iskustvo utjehe, blizine i Božje brige za nas.
Isus ne želi proračunat odnos s nama. On nas želi u potpunosti, kako sa svim onim dobrim što nosimo u sebi, tako i s onim čega se stidimo. Želi da mu predamo sve, bez kalkulacija.
Gospodin jedini istinski poznaje naše srce. Iako je bolno biti svjestan svojih slabosti i grijeha, ipak i kao takvi trebamo ići u susret našem Isusu te mu predati iskreno svaki dio sebe i sve svoje terete.
