Nije loše donositi odluke; nije loše odlučiti se za post, molitvu i slično... Međutim, u svemu tome ne trebamo staviti sebe i svoju odluku u centar. U centru bi, zapravo, trebala biti Božja milost i naš odnos s Gospodinom u toj odluci; bilo da je riječ o postu, molitvi ili nekoj pobožnosti. Stavimo svog Oca u središte svih naših odluka.
Lijek za strah je evanđelje. ,,Onoga tko dođe k meni, neću izbaciti." Strah ne smijemo suzbijati na silu, važno je spoznati da smo emotivna bića.
Božje prihvaćanje donosi iskustvo ljubavi, zaštite i dubokog mira.
Važno je da se uvijek vratimo evanđelju, važno je da se vratimo radosnoj vijesti!
U svakom novom danu krije se jako puno milosti. Stoga, budimo pažljivi i sabrani kako bismo bili u mogućnosti prepoznati te milosti, amen.
"Onoga tko dođe k meni neću izbaciti" (Iv 6,37). Čuvajmo ove Isusove riječi u tjednu koji je pred nama. Dopustimo da nas Gospodin vodi.
Ne budi zagledan u svoj grijeh, već u Božje Milosrđe koje je neiscrpno.
