Nije loše donositi odluke; nije loše odlučiti se za post, molitvu i slično... Međutim, u svemu tome ne trebamo staviti sebe i svoju odluku u centar. U centru bi, zapravo, trebala biti Božja milost i naš odnos s Gospodinom u toj odluci; bilo da je riječ o postu, molitvi ili nekoj pobožnosti. Stavimo svog Oca u središte svih naših odluka.
Kakav je moj odnos prema Kristovoj Riječi? Je li mi stalo do Kristove Riječi? Čuvajmo Njegovu riječ u svome srcu.
"Tvoj Bog te ne ostavlja! Tvoj Bog te ne napušta!" Amen! Vrijedi si to uvijek iznova ponavljati.
Često se zakopamo u vlastitu istinu i vlastitu pravednost. U toj zabludi se previše oslanjamo na sebe i slijepo donosimo odluke na temelju naše "pravednosti" i naše "istine".
Nemojmo se na silu opirati trpljenju. Nemojmo na silu bježati od iskustva boli. Predajmo svoje trpljenje Isusu. Baš kao što je on predavao svome Ocu. I onda ćemo u tom trpljenju prepoznati predivno iskustvo utjehe, blizine i Božje brige za nas.
Isus ne želi proračunat odnos s nama. On nas želi u potpunosti, kako sa svim onim dobrim što nosimo u sebi, tako i s onim čega se stidimo. Želi da mu predamo sve, bez kalkulacija.
Gospodin jedini istinski poznaje naše srce. Iako je bolno biti svjestan svojih slabosti i grijeha, ipak i kao takvi trebamo ići u susret našem Isusu te mu predati iskreno svaki dio sebe i sve svoje terete.
