Nije loše donositi odluke; nije loše odlučiti se za post, molitvu i slično... Međutim, u svemu tome ne trebamo staviti sebe i svoju odluku u centar. U centru bi, zapravo, trebala biti Božja milost i naš odnos s Gospodinom u toj odluci; bilo da je riječ o postu, molitvi ili nekoj pobožnosti. Stavimo svog Oca u središte svih naših odluka.
''Nisi daleko od kraljevstva Božjega'' (Mk 12,34). Što znači ljubiti Boga cijelim svojim srcem, umom, dušom i svojom snagom?
"Idi, vjera te tvoja spasila!" (Mk 10, 52) Dok kuham ručak i spremam objed za svoju obitelj, itekako mogu ući u molitvu: Gospodine, želim vjerovati Tvojoj Riječi! Kad njegujem Kristove Riječi u svom srcu, Duh Sveti ražari tu ljubav!
Isus nikoga nije liječio po nekim "posebnim" molitvama ili receptima. Za ozdravljenje je uvijek potrebna vjera. Stoga, odvoji vrijeme za tišinu i molitvu, jačaj svoju vjeru.
Prihvati ove riječi ''Idi vjera te tvoja spasila'' kao lijek za svoju dušu! Dopusti da te Isus dotakne i izlječi!
Uvijek se možemo vratit našem Ocu. Bez obzira koliko zalutali, naš Milosrdni Otac ganut nas isčekuje kako bi nam vratio sve ono što smo izgubili grijehom. Hvala ti Oče što nas čekaš!
Nisi zaboravljen od Gospodina – čak i kad Ga ne osjećaš, On je uz tebe! U trenucima kad se osjećaš umorno, slabo ili osamljeno, obrati se Isusu i podijeli s Njim sve što ti je na srcu. Tvoja iskrenost ima posebnu vrijednost pred Njim.
