Kada redovito ne razmatramo Evanđelje, kada redovito ne čitamo Sveto pismo, često smo skloni stvoriti krivu sliku Boga... Boga koji nas osuđuje, koji ne prašta, Boga koji je dalek... Zamolimo Duha Svetoga da nam pomogne da u razmatranju Žive Riječi susretnemo nebeskog Oca.
Da, Gospodine, želim ti sve predati. Svoje brige, snove, uspjehe i padove – sve stavljam u tvoje ruke. Uči me gledati na svoj život tvojim očima, s ljubavlju, strpljenjem i nadom. Pomozi mi da osjetim tvoju prisutnost u svakom trenutku i da se svakim korakom približavam tvojoj volji.
Sasvim je u redu planirati. Međutim, puno važnije od toga je razvijati odnos sa živim Kristom i sve svoje planove predavati na Njegov dlan.
Blaženi nisu oni koji su bezgrješni, nego oni koji čuvaju Kristovu riječ u svom srcu. Nastojmo i mi, ovog Božića, sačuvati Kristovu riječ u svom srcu pouzdavajući se u Njegovu snagu i milost.
Svaki problem koji proživljavamo s našim Gospodinom može se pretvoriti u proslavu. Imajmo povjerenja u našeg najboljeg prijatelja; Oca i Spasitelja. Predajmo mu svoje probleme i poteškoće, ali ono najvažnije - predajmo mu same sebe.
Mi obično molitvu promatramo kao nešto što ćemo "izmoliti". Međutim, molitva je nešto puno dublje, nešto puno obuhvatnije, nešto puno osobnije... i nešto puno ljepše. Zamolimo Gospodina da nas nauči moliti.
Budimo iskreni prema sebi i odgovorimo si na pitanje: „Kako se osjećam dok se moje druženje s prijateljom ili prijateljicom zasniva na ogovaranju?“
Jesmo li tada uistinu radosni i ispunjeni ili u sebi osjećamo nemir i gorčinu?
