Gospodin nas ljubi u onim najmračnijim i najbolnijim dijelovima našeg bića. Očeva ljubav nije ograničena našim grijehom i Njegovu ljubav ne trebamo zaslužiti.
Blaženi nisu oni koji su bezgrješni, nego oni koji čuvaju Kristovu riječ u svom srcu. Nastojmo i mi, ovog Božića, sačuvati Kristovu riječ u svom srcu pouzdavajući se u Njegovu snagu i milost.
Svaki problem koji proživljavamo s našim Gospodinom može se pretvoriti u proslavu. Imajmo povjerenja u našeg najboljeg prijatelja; Oca i Spasitelja. Predajmo mu svoje probleme i poteškoće, ali ono najvažnije - predajmo mu same sebe.
Mi obično molitvu promatramo kao nešto što ćemo "izmoliti". Međutim, molitva je nešto puno dublje, nešto puno obuhvatnije, nešto puno osobnije... i nešto puno ljepše. Zamolimo Gospodina da nas nauči moliti.
Budimo iskreni prema sebi i odgovorimo si na pitanje: „Kako se osjećam dok se moje druženje s prijateljom ili prijateljicom zasniva na ogovaranju?“
Jesmo li tada uistinu radosni i ispunjeni ili u sebi osjećamo nemir i gorčinu?
Božja Riječ nam može pomoći u razlučivanju bilo koje situacije u našem životu. Ona je rješenje i putokaz za sve naše probleme.
Vjerujemo li zaista da je Bog živ i prisutan u našem životu? I onda kada proživljavamo iskustvo boli?
