Gospodin suosjeća sa svakom našom boli. On je bio s nama u svakom trenutku našeg života, osobito u onim bolnim i teškim situacijama. On je bio tu svaki put kada smo mislili da smo sami, da nas nitko ne voli i da se nitko ne brine o nama.
Pristupimo mu danas iskreno; predajmo mu svoje boli i zamolimo ga da svojom utjehom i ljubavlju ispuni one praznine u našem srcu nastale upravo u tim gorkim iskustvima.
Kakav je moj odnos prema Evanđelju? Je li ono hrana mojoj duši? Kada sam ga posljednji put otvorio, pročitao i pustio da me vodi?
Svaki naš rad koji činimo s Bogom postaje naša svakodnevica! Pozovi Gospodina u svoju svakodnevicu!
Nema te boli koju Evanđelje ne bi izliječilo! Uzmimo Evanđelje i nahranimo se njime!
Imam sve, ali koliko sam zaista ispunjen? Prijatelji, imamo li Krista u srcu? Jer ako Njega nemamo – što nam sve drugo vrijedi?
Jesmo li spremni slušati Kristove riječi i baciti mrežu kamo nas On zatraži?
Kristova Riječ je lijek za sve one teške i negativne riječi koje su nam kroz život izgovarali naši bližnji, ali i drugi ljudi oko nas. Dopustimo toj Riječi da nas nanovo preoblikuje i udahne tako novi život u nas.
