Gospodin suosjeća sa svakom našom boli. On je bio s nama u svakom trenutku našeg života, osobito u onim bolnim i teškim situacijama. On je bio tu svaki put kada smo mislili da smo sami, da nas nitko ne voli i da se nitko ne brine o nama.
Pristupimo mu danas iskreno; predajmo mu svoje boli i zamolimo ga da svojom utjehom i ljubavlju ispuni one praznine u našem srcu nastale upravo u tim gorkim iskustvima.
Da, Gospodine, želim ti sve predati. Svoje brige, snove, uspjehe i padove – sve stavljam u tvoje ruke. Uči me gledati na svoj život tvojim očima, s ljubavlju, strpljenjem i nadom. Pomozi mi da osjetim tvoju prisutnost u svakom trenutku i da se svakim korakom približavam tvojoj volji.
Sasvim je u redu planirati. Međutim, puno važnije od toga je razvijati odnos sa živim Kristom i sve svoje planove predavati na Njegov dlan.
Blaženi nisu oni koji su bezgrješni, nego oni koji čuvaju Kristovu riječ u svom srcu. Nastojmo i mi, ovog Božića, sačuvati Kristovu riječ u svom srcu pouzdavajući se u Njegovu snagu i milost.
Svaki problem koji proživljavamo s našim Gospodinom može se pretvoriti u proslavu. Imajmo povjerenja u našeg najboljeg prijatelja; Oca i Spasitelja. Predajmo mu svoje probleme i poteškoće, ali ono najvažnije - predajmo mu same sebe.
Mi obično molitvu promatramo kao nešto što ćemo "izmoliti". Međutim, molitva je nešto puno dublje, nešto puno obuhvatnije, nešto puno osobnije... i nešto puno ljepše. Zamolimo Gospodina da nas nauči moliti.
Budimo iskreni prema sebi i odgovorimo si na pitanje: „Kako se osjećam dok se moje druženje s prijateljom ili prijateljicom zasniva na ogovaranju?“
Jesmo li tada uistinu radosni i ispunjeni ili u sebi osjećamo nemir i gorčinu?
