Nemojmo svoj užurbani način života promatrati kroz prizmu osude. Bog nas razumije i ne gleda nas s osudom. On samo čezne za odnosom, čezne za tim da uđe u svaki aspekt našeg života - tako i u našu užurbanost.
Služiti tako lijepa riječ koja nosi mnoge obveze. Koliko sam spreman služiti svome bližnjem ili mi je to ispod časti?
Bog je strpljiv, a koliko smo mi strpljivi u našem životu?
Promatramo li bolne trenutke kroz Božje svjetlo? Zapitamo li se: ,,Što je Bog sve učinio za nas kroz tu patnju?"
Poslušajmo novu Živu riječ i otvorimo srce da nam ona pomogne kako da ispunimo duhovnu prazninu. Razmislimo što nam je sve Bog dao i zapitajmo se jesmo li mu zahvalni.
Osluškujemo li Božje pozive i pripremamo li srca na primanje Njegovih milosti? Jesmo li svjesni da nismo sami sebi spasitelji?
