Svi mi u sebi nosimo duboku prazninu. Samo ako na trenutak podrobnije zastanemo, moći ćemo živo osjetiti žeđ svoje duše. Tu žeđ može napojiti jedino Nebeski Otac.
Bog koji nama služi, Bog koji nas toliko ljubi...
Koliko se često hranim Evanđeljem kada osjetim prazninu u svome srcu?
Služiti tako lijepa riječ koja nosi mnoge obveze. Koliko sam spreman služiti svome bližnjem ili mi je to ispod časti?
Bog je strpljiv, a koliko smo mi strpljivi u našem životu?
Promatramo li bolne trenutke kroz Božje svjetlo? Zapitamo li se: ,,Što je Bog sve učinio za nas kroz tu patnju?"
