Nije sve u našem životu križ. Često svom križu pristupimo na krivi način te si tako na leđa stavimo razne druge stvari koje uopće nisu od Boga. Isus je rekao "Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako" (Mt 11, 30).
Oslonimo se na Duha Svetoga koji se zauzima za nas u molitvi. Duh Sveti je taj koji nam pomaže da molimo sabrano.
Koliko puta se Bog proslavio, a mi to tek kasnije shvatili?
Satima možemo pričati o raznim stvarima i ljudima, ali za Evanđelje često nemamo ni pet minuta. Je li nam onda uistinu stalo?
Ta Bogu je sve moguće! Vjerujemo li u to?
Koliko puta nam Gospodin pošalje ljude baš onda kad ih najviše trebamo? Jesmo li Mu dovoljno zahvalni na tim darovima – tim ljudima?
Prepoznajem li odakle dolaze moje reakcije? Kada to djelujem iz svojih rana, svoje povrijeđenosti?
