Kad čovjek u povjerenju izgrađuje odnos s Bogom i izbaci oholost, spušta na sebe Očeve blagoslove. Svaki put kad nismo uvjetovali Gospodina, kad smo ostajali vjerni u malome, možemo uvidjeti silna Božja djela, prepuštamo se Gospodinu i On nas vodi. Imamo li povjerenja u Boga?
Stanimo na trenutak. Umirimo svoje misli i srce. Zakoračimo u dubinu Kristove žrtve.
Srž bilo koje muke kroz koju prolazimo nije u samoj muci - nego u Božjoj proslavi kroz tu muku. Dopustimo Ocu Nebeskom da se proslavi u našem životu.
Polako se pripremamo za Vazmeno trodnevlje...čekajući ove velike dane, zakoračimo i danas - još dublje - u otajstvo Božje Riječi.
Uđimo i danas, u još jednom danu Velikog tjedna, u razmatranje Isusove muke; koju je prošao samo radi nas.
Možda ti se Bog čini jako daleko u tvojim patnjama, no ako malo zastaneš shvatiti ćeš koliko ti je blizak u svemu što prolaziš!
Danas promatramo Boga koji nas ljubi do posljednje kapi svoje krvi.Umirimo svoja srca i razmatrajmo o žrtvi koju je Isus Krist učinio za nas.
