Kad čovjek u povjerenju izgrađuje odnos s Bogom i izbaci oholost, spušta na sebe Očeve blagoslove. Svaki put kad nismo uvjetovali Gospodina, kad smo ostajali vjerni u malome, možemo uvidjeti silna Božja djela, prepuštamo se Gospodinu i On nas vodi. Imamo li povjerenja u Boga?
Snagu trebamo crpiti iz Kristova uskrsnuća kako bismo svoje probleme vidjeli ne kao kraj, već kao početak nečeg novog!
Koliko gunđam? Tražim li ono najgore svugdje? Koliko li sam otvoren za Božji poziv prema slobodi?
Nije poanta promijeniti druge, već promijeniti sebe. Sami to ne možemo, ali Bog može!
Svi mi u sebi nosimo duboku prazninu. Samo ako na trenutak podrobnije zastanemo, moći ćemo živo osjetiti žeđ svoje duše. Tu žeđ može napojiti jedino Nebeski Otac.
Smirimo se u Gospodinu. Udahnimo dah Njegove prisutnosti i predajmo mu one terete koje imamo prema sebi i drugima.
Odrekao si se ogovaranja, hrane i sličnoga? A jesi li kojim slučajem uključio Boga da ti pomogne u tvojim odlukama ili to i dalje činiš sam?
