Gospodin jedini istinski poznaje naše srce. Iako je bolno biti svjestan svojih slabosti i grijeha, ipak i kao takvi trebamo ići u susret našem Isusu te mu predati iskreno svaki dio sebe i sve svoje terete.
Koliko puta se Bog proslavio, a mi to tek kasnije shvatili?
Satima možemo pričati o raznim stvarima i ljudima, ali za Evanđelje često nemamo ni pet minuta. Je li nam onda uistinu stalo?
Ta Bogu je sve moguće! Vjerujemo li u to?
Koliko puta nam Gospodin pošalje ljude baš onda kad ih najviše trebamo? Jesmo li Mu dovoljno zahvalni na tim darovima – tim ljudima?
Prepoznajem li odakle dolaze moje reakcije? Kada to djelujem iz svojih rana, svoje povrijeđenosti?
Ako surađujemo s Božjom riječju, Duh Sveti će nam podariti život u izobilju.
