Nemojmo se na silu opirati trpljenju. Nemojmo na silu bježati od iskustva boli. Predajmo svoje trpljenje Isusu. Baš kao što je on predavao svome Ocu. I onda ćemo u tom trpljenju prepoznati predivno iskustvo utjehe, blizine i Božje brige za nas.
Mi obično molitvu promatramo kao nešto što ćemo "izmoliti". Međutim, molitva je nešto puno dublje, nešto puno obuhvatnije, nešto puno osobnije... i nešto puno ljepše. Zamolimo Gospodina da nas nauči moliti.
Budimo iskreni prema sebi i odgovorimo si na pitanje: „Kako se osjećam dok se moje druženje s prijateljom ili prijateljicom zasniva na ogovaranju?“
Jesmo li tada uistinu radosni i ispunjeni ili u sebi osjećamo nemir i gorčinu?
Božja Riječ nam može pomoći u razlučivanju bilo koje situacije u našem životu. Ona je rješenje i putokaz za sve naše probleme.
Vjerujemo li zaista da je Bog živ i prisutan u našem životu? I onda kada proživljavamo iskustvo boli?
Gospodine, a kamo me to zoveš da pođem?
Dragi prijatelji, otvorimo svoja srca i osluškujmo Božju riječ. Njegov poziv može promijeniti naš život – krenimo zajedno i prihvatimo ga s vjerom i ljubavlju!
Bogu je stalo do svake osobe. Apsolutno svake. To osobito vidimo u primjeru svete majke Tereze. Ona nije bila 'skučenog' pogleda prema ljudima, nego je u svakom čovjeku nastojala vidjeti Krista.
