Nemojmo se na silu opirati trpljenju. Nemojmo na silu bježati od iskustva boli. Predajmo svoje trpljenje Isusu. Baš kao što je on predavao svome Ocu. I onda ćemo u tom trpljenju prepoznati predivno iskustvo utjehe, blizine i Božje brige za nas.
Jesmo li mi svjesni dara Predragocjene Krvi Kristove? Jesmo li svjesni njezine snage? Ona nas čisti, ona nas pere!
Koliko samo Bog ljubi tebe i mene, koliko samo ljubi grješnika! Danima bismo mogli o tome razmatrati a da ni jedan posto tog otajstva ne bismo uspjeli niti odškrinuti...
Isus nas svakodnevno, ali nenametljivo, poziva na dublji odnos. Odazovimo se tom pozivu.
Bog želi da se neprestano razvijamo, ali, ono još važnije, želi da budemo svjesni da smo u svemu ovisni o Njemu.
Čime hranim svoju dušu? Evanđeljem ili nekim drugim sadržajem?
Oče, pomozi nam u tome da tebi prepustimo svoje nutarnje boli i rane.
