Često se zakopamo u vlastitu istinu i vlastitu pravednost. U toj zabludi se previše oslanjamo na sebe i slijepo donosimo odluke na temelju naše "pravednosti" i naše "istine". U svemu tome, uopće ne primjećujemo svoje slabosti i svoju neiscrpnu potrebu za Spasiteljem.
Molimo Gospodina da nam podari ponizno srce koje je svjesno svoje potrebe za Spasiteljem.
Bježim li od svoje nutrine, od samoga sebe? Zaboravljam li da mi upravo u tišini mog srca progovara živi Bog?
Vidim li u svome životu samo ono negativno? Ili se hranim Božjom Riječju koja je puna dobrote i ozdravlja?
Što sam više svjestan da je On taj koji me hrani svojom ljubavlju, sve postaje drukčije.
Zahvalimo danas od srca svom nebeskom Ocu na svakoj sekundi svog života.
Što više želimo kontrolirati svoj život, postaje nam sve teže i teže...
Ne moramo se sami, svojom snagom, hrvati sa svakodnevnim poteškoćama i problemima. Bog je tu za nas.
